Kao sve te riječi sastaviti u rečenicu? Kako pronaći odgovor. Kako oblikovati pitanje. Koga pitati?
Duša moja čezne za Tobom. Trenutak poslije pričesti, kada uronimo zajedno, ispunja me neviđenim mirom. No, već bježim u svoj nemir. Bježim. Pokušavam se sakriti samoj sebi. Voljela bih pomoć.... ali kako zavapiti za pomoć kada ne znam što je! Ne znam kamo glavu okrenuti.
A onda dolazi veće i moja je duša ispunjena mirom. Treba mi samoća, separacija, tišina. Ti mi trebaš. Pokušavam ti pokazati svoje srce, ali ne umijem. Ti ga poznaješ bolje od mene. ja sam nejače. .
Znam, tjeram vodu na svoj mlin. Ali vodu ne želi prosipati već Tebi darovati, da je blagosloviš.. Želim širiti mir i ljubav, kako onda tolike bure uokolo? Zašto me glas izdaje i galami. Zašto ne šutim?
Jutro je sada, novi dan. Puna sam optimizma. Nada se preljeva u meni. Darovao si mi još jedan dan. Samo, hoću li ga u tvoju korist upotrijebiti? Hoću li tebe svjedočiti?
Trpljenje. Što se sve smije zvati trpljenje? I ima li ono uvijek smisla? Što kada trpimo uzalud na križevima koje smo si sami stvorili. I kako se riješiti tih bespotrebnih križeva i zagrliti onaj koji si nam Ti dao? Kako pomoći ljubljenoj osobi da se okani nametnutog križa i prigrli svoj. Kako kamenu dokazati da je ljubljen? Kako djetetu objasniti da život treba živjeti ako želiš biti njegov dio?
Koliko pitanja, a odgovora niotkud. I kada mi se na tren sve razbistri, opet se sve obruši kao kula od karata..
Hvala ti Bože za snagu koju mi daješ. Oprosti što pristupam stolu Tvom a ne znam smijem li..... ali potreban si mi jako i sva moja snaga samo je u Tebi. Izgubljena u vrtlogu života samo tvoje oči tražim. I pronalazim ih.... u onom strancu.... u snu neki dan.... Zašto ne vidim tvoj lik u svom bližnjem? Otkuda to nerazumijevanje u meni? Koliko uvreda treba trpiti? Što treba objasniti a što pustiti. Kako ću biti kristolika ako se ne borim za tebe? A kako se boriti kada vidim da se moj glas ne čuje, ne čuje se ono što želim reći već samo moj glas koji viče.... malo preglasno jer je ranjen, jer ga boli...
U trenu osjetim kako mi nudiš odgovore, i tada zamahnem veslima i otplivam uzvodno nekoliko zamašaja, ali tada stanem i rijeka me vrati. Pa opet ispočetka.
Nije mi žao ni trenutka ako vodim lađu bliže tebi. Lađu sa mojim putnicima. Ali ne dozvoli Isuse da je odmičem od tebe niti milimetra. Ne dozvoli Isuse da se odvojim od Tebe. Ne dozvoli Isuse da ih odjelim od Tebe!
Post je objavljen 16.02.2009. u 07:56 sati.