Kad sam prvi put radila ovaj žele, išla sam ga raditi samo zato jer me zanimalo je li to uopće jestivo. Mlačenicu sam uvijek voljela piti uz slane pite i pogače (sa sirom), ali u slatkoj varijanti ju nikad nisam bila probala. Inače ne volim sir u slatkim kolačima, ali obožavam u slanim pitama itd. Volim piti jogurt, ali baš ne obožavam voćne kreme od jogurta – nisu baš potpuno nejestive, ali ne mogu reći da mi se sviđaju. A npr. skutu nisam nikad probala u nekoj slatkoj varijanti. Kolegica me jednom davila s nekakvim nautičkim receptom za nekakvu tortu sa skutom, ona to ne može nigdje naći, imam li možda takav recept… Ne znam zašto ga ona nije našla, ali ja sam ga preko Google-a brzo našla, ali kad sam ga pročitala nije mi se uopće svidio, to je definitivno nešto što me uopće nije privuklo. Ali ovo s mlačenicom me zainteresiralo, iako sam bila skeptična prema tome. Ali na kraju mi se recept svidio. Imam još jedan sličan, koji volim raditi ljeti, kad ima svježeg voća, do tada moram se zadovoljiti smrznutim…
Prije 15ak godina mogao se kupiti Vindijin Buttermilch (ne sjećam se kako se to točno pisalo; na njemačkom se kaže Buttermilch, a na engleskom buttermilk). Bio je pakiran u plastične čaše (kao jogurt), ali od 500 ml, sjećam se da su čaše bile bijele sa zelenom «etiketom» i crvenim slovima je pisalo «Vindija». U međuvremenu se promijenila i ambalaža i naziv proizvoda, a usput i kvaliteta.
Nisam već dugo kupila Vindijin buttermilch, zapravo više nije buttermilch sad ima neko drugo marketinško ime, ne znam ni proizvodi li se još uvijek.
U Zagrebu u Konzumu obično kupujem mlačenicu nekakvog proizvođača iz Desiniča, pakirana je u bijele, plastične, četvrtaste boce od 1 l i prodaje se pod marketinškim nazivom «Stepko».
Bijeli sloj
450 ml mlačenice (buttermilcha)
100 g (livadnog) meda
aroma vanilije
10 g bijele žalatine
Sloj s bobičastim voćem
oko 200 g zamrznutog ili svježeg bobičastog voća (npr. crni ribzli)
oko 200 ml sirupa od bobičastog voća ili likera (npr. sirup od crnog ribizla ili Cassis Creme - liker od crnog ribizla)
oko 100 ml crnog vina
10 g bijele želatine
Za bijeli sloj, u lonac stavite mlačenicu, med i par kapi arome pa zagrijte miješajući, da bude vruće; ali pazite da ne zakuha. Maknite s vatre i dodajte želatinu koju ste prije toga prelijali hladnom vodom i ostavili da nabubri.
Miješajte smjesu da se želatina rastopi.
Pripremite jedan kalup zapremnine 1 l , ili nekoliko manjih kalupa (npr. plastične kalupiće za puding).
Ja upotrebljavam jedan veliki kalup.
Na dno kalupa ulijte oko polovicu smjese. Stavite kalup u pretinac za zamrzavanje da se taj sloj smjese stvrdne. Ovisno o temperaturi zamrzivača, potrebno je oko pola sata da se taj sloj stvrdne – ne treba se zamrznuti, nego se treba stvrdnuti zbog želatine koja je u njemu. Naravno, to se može stvrdnuti i u hladnjaku, ali trebat će puno više vremena (u pretincu za zamrzavanje je temperatura niža pa će se brže stvrdnuti).
Preostalu smjesu ostavite na sobnoj temperaturi: nemojte ju spremiti u hladnjak ili zamrzivač jer će se onda i ona stvrdnuti i neće se više moći nalijati u kalup).
Za sloj s bobičastim voćem u originalnom receptu upotrijebljeni su crni ribizli i sirup od ribizla, a piše da može i liker. Nisam probala raditi varijantu s likerom, ali s obzirom na vino, trebalo bi staviti manje likera – ovisno o tome koliko alkohola želite u desertu.
Ne držim se omjera koji su navedeni u originalnom receptu jer tamo se stavlja jako puno crnog vina, a meni je to previše.
Kad radim smjesu od bobičastog voća uzmem posudu od pola litre pa najprije stavim 100 ml crnog vina, onda dodam 100 ml ispasiranog voća, pa 100 ml kupovnog sirupa od tog voća. Onda to promiješam i probam je li kiselo, slatko, «alkoholno»… Onda obično dodajem još 100 ml sirupa i 100 ml ispasiranog bobičastog voća.
Svatko, naravno, sam može odrediti omjer ovih sastojaka – važno je da vam se sviđa okus smjese. Možete napraviti i više od pola litre smjese, ali onda treba povećati i količinu želatine (a bilo bi dobro da onda ima više i bijele smjese).
Ako ne koristite sirup (sok za slaganje) trebalo bi u smjesu dodati šećer. Kad se koristi sirup, šećer nije potreban, jer je sirup (pre)sladak.
Ovaj put upotrijebila sam smrznute kupine. Ostavila sam ih da se odmrznu na sobnoj temperaturi, onda sam ih ispasirala, a zatim procijedila kroz gusto cjedilo da odstranim koštice.
Ako koristite maline ili jagode ne trebate procijediti ispasirano voće. Ali ako koristite crvene/crne ribizle, borovnice ili kupine možete procijediti ispasirano voće kako bi odstranili koštice i kožice. Ali ako vam to ne smeta, ne morate.
Dakle, kad pomiješate ispasirano voće s odgovarajućom kombinacijom crnog vina i sirupa/likera, ulijte smjesu u lonac i zagrijte ju. Maknite s vatre i umiješajte želatinu koju ste prije toga prelijali hladnom vodom i ostavili da nabubri.
Miješajte smjesu da se želatina rastopi.
Ostavite smjesu da se ohladi, da bude mlaka. Ovu smjesu treba nalijati na smjesu od mlačenice koja se stvrdnula u hladnjaku. Zato ova smjesa od bobičastog voća ne smije biti vruća jer bi se stvrdnuta smjesa od mlačenice mogla «otopiti» zbog topline.
Kad je smjesa od bobičastog voća mlaka, polovicu te smjese prelijte preko stvrdnute smjese od mlačenice i vratite u zamrzivač, da se i taj sloj stvrdne.
Preostalu smjesu od bobičastog voća, naravno, ostavite na sobnoj temperaturi jer će se u hladnjaku ili zamrzivaču stvrdnuti i neće se više moći nalijati u kalup.
Kad se sloj s bobičastim voćem stvrdne, preko njega prelijte ostatak bijele smjese i ponovno stavite u zamrzivač da se stvrdne.
Kad se taj sloj stvrdne, preko njega prelijte ostatak smjese od bobičastog voća i stavite kalup u hladnjak. Žele bi trebao biti u hladnjaku da se i ovaj posljednji sloj stvrdne, ako se koji od prethodnih slojeva «zamrznuo» jer je predugo bio u pretincu za zamrzavanje, sada će se «odlediti» i imat će konzistenciju kakvu i treba imati, tj. konzistenciju želea (zbog želatine).
D biste izvadili žele iz kalupa, tankom oštricom noža odvojite pri vrhu žele od ruba kalupa. Zatim stavite kalup u posudu s vrućom vodom, na 10ak sekundi (to ovisi i o materijalu od kojeg je kalup, tj. kako taj materijal provodi toplinu). Ali pazite da ne ostavite kalup predugo uronjen i vodu jer će se žele potpuno otopiti.
Onda izvadite kalup iz vode, na njega stavite tanjur i sve zajedno okrenite i lagano protresite da žele sklizne na tanjur.
Ako žele neće skliznuti na tanjur, ponovno uronite kalup u vruću vodu – ali nemojte ga predugo ostaviti uronjenog!
Kad žele istresete iz kalupa na tanjur, možete ga tako, na tanjuru, staviti natrag u hladnjak da se stvrdne, ako se površinski sloj «razgnjecavio» (ako je predugo bio uronjen u vruću vodu).
Žele možete poslužiti sa šlagom i svježim voćem.
*Recept je iz časopisa Burda Moden.
Slični recepti
Žele od crnog vina i višanja
Žele s voćem
...
Post je objavljen 15.02.2009. u 21:37 sati.