Pregled posta

I got troubles oh, but not today, Cause they're gonna wash away, They're gonna wash away

Naslov: Wash Up, Joe Purdy (Lost, 1X3 "Tabula Rasa" )
Slike: fanpop.com
Mood: scared


Napokon se vraćam na kompjuter nakon što sam dobila zabranu. Smjela sam samo 1 sat i 30 minuta svaki dan i to sam koristila za školu i referate a ostatak što sam imala provela sam na jednoj super stranici koja ima sve filmove (cijele) i serije koji se mogu BESPLATNO gledati. Jeeeeeej!
Tako sam hepi što sam je pronašla. Sada stalno visim na tome a račun za internet se opasno povećava. Ako ovako nastavim moj će tata trebati opljačkati banku da bi platio račun za telefon.

Trenutno radim na crtežima Kate Austen i Belle Sawn. Onako iz gušta.
Malo sam se previše iznervirala sam Evangelininom (Kate) kosom i licem jer nikako nisam uspijevala ali sam na kraju i to popravila.
Još samo trebam napraviti sjenčenje. I voula! Gotovo!
Problem jest to da je sjenčenje jedan teži dio pa me zapravo čeka veliki komad posla u koji sam se uvalila.
Na žalost Bella još nije gotova ali nadam se da će ovaj mjesec ipak biti.
No što je tu je. Nastavljam crtati čim se riješim škole i dosadnih roditelja.
Pih. Neću se ja lako odreći toga.



Nadam se da će crteži sasvim zgodno ispasti i da ću ih staviti na deviantart.
Dosadašnji radovi mi nisu baš nešto.
Ah, baš mi nekako fali ljeto.
Heh, koja paranoja. U srijedu sam se veselila snijegu a sad me ova hladnoća nervira.
Valentinovo je odavno prošlo, ne bih se doticala puno te teme, ona me uvijek ražalosti i ponekad me iživcira. Evo objašnjenja:
- zašto ražalosti?
zato jer je Valentinovo, podrazumijeva se, dan zaljubljenih. A ja se tada sjetim njega i očajno brojim dane kad sam ga zadnji put vidjela.
(na početku godine)



- zašto iživcira a i zaprepasti? Pa to je lijep dan.
Ne da mi se objašnjavati puno. Samo ste trebali uključiti televizor i poslušati vjesti. Mislim da se osobu treba voljeti svaki dan u godini. Svaki sat.
A ovo je na neki način preseravanje.
Da oprostite.





Sjetila sam se obećanja danog pri novom početku na kraju praznika.
Još mjesec dana...Shit.
Izgleda da sam nastavila još...i još...
I još..
Ali na neki način mi i nije krivo. Barem do sad nisam požalila za ovom odlukom. Osim, naravno, svakog desetog u mjesecu kada dolazi račun za internet i kad moja mama dobije srčani i kad mi poslije kad se oporavi od prvotnog šoka drži predike. (Kako se neki brzo oporave od srčanog??!! I da li nekoga može poslije srčanog boliti jezik da ne može govoriti? Molim vas, javite ako znate/imate nešto korisno! HITNO!



Joe Purdy - Wash Away. Preporučam da pustite video tj. pjesmu. Meni je prelijepa. Ali vi odlučujete. :)







Trenutno - (trenutno, trenutno, stalno to govorim. MORAM PRESTATIIIIIII) SADA - čitam:
- Za lektiru: Kod kuće je najgore
Odlična knjiga. Slična je Školi plivanja Matka Marušića koja mi je pak užasno smiješna i koju sam pročitala bezbroj puta (Moram je nabaviti).

-Moj tata kaže - objašnjavala je svima uokolo - da su ljudi-glumci vezani za konopce zato da ne bi pobjegli.
Svjetina me prezirno gledala kao da kaže: "Nevjerojatno je kolikim sve glupostima neki roditelji pune djeci glavu! A policija stoji i ne poduzima ništa".
- Tata - Renana će kao zaključak svega - ja neću igrati u kazalištu.
Da kazalište "Piccoli" ništa drugo nije postiglo, već zbog ovoga njegovo gostovanje u našoj zemlji nije bilo uzaludno.
(Lutke na uzici)
+Otada nas je svake subote mučilo pitanje kako da se riješimo neželjenog dara. Nismo se mogli samo tako voziti gradom i sijati za sobom mesne tragove jer bi već ubrzo u književnom podlistku osvanuo naslov: KISHON - PISAC ILI MESAR?
(Nadnaravni odrezak)


- Dnevnici jedne dadilje:
...krijem GORNJU POLICU koja izgleda minirano i pokrivena je prašinom, ali sadrži žuđene gurmanske darove koje su truleži prepustile žene koju čokoladu doživljavaju kao ručnu bombu u Pandorinoj kutiji. Rozine iz robne kuće Barneys, tartufi iz Saksa, nugat-kocke iz Martha`s Vineyard, sve to poput cracka trpam u sebe u kupaonici kako bih izbjegla da taj zločin snimi potencijalna kamera. Zamišljam kako se ta snimka prikazuje u emisiji Hard Copy: "Dadilja uhvaćena na djelu - opijena tlapnjama o ljudskim pravilima - trga celofanski omotač skupih uskršnjih slatkiša Godiva iz 1992."
...Zamišljam kako se sirota trogodišnjakinja, kojoj ta soba pripada, budi nakon ružnog sna i mora nataknuti kacigu te uzeti bateriju da bi krenula u potragu z aroditeljskom sobom, oboružana jedino kompasom i nepokolebljivom odlučnošću.

Gledam: Niz nesretnih događaja.



Dobro, nije idući Gospodar Prstenova, ali moram priznati da nije loš.
Dapaće, sviđa mi se. Poruka je vrlo jasna i lijepa. Glumci su skroz okej. (pogotovo L.A. koji glumi Klausa. On mi se stvarno sviđa e)
Osim toga, shvatit ćete poruku, u pauzama smijeha. Zašto smijeha?
Dvije riječi: Jim Carrey. U glavnoj ulozi grofa Olafa. Oke, u jednoj od glavnih uloga.
Meni je film bio super. Možete ga naći na youtubeu ali i na onoj stranici sa filmovima. Mene pitajte za link.



Post je objavljen 22.02.2009. u 14:56 sati.