Rekla je da se moramo vidjeti,da dolazi da bi mi objasnila jer misli da nisam shvatio.Sto se tu ima shvatiti pitao sam se,jer znao sam zasto dolazi,po jos jednu porciju emocija.Ne ljutim se zbog toga,nikada se nisam mogao na nju ozbiljno naljutiti,tako to biva kad si slab na nekoga.Usla je u moju sobu,pogledavsi me sasvim obicno, nehajno odbacila torbu i rekla da mora na wc
i rusi se zeleni autobus...
Tad je popustila i zadnja nada,sve je bilo jasno da jasnije ne moze biti i od tog trena nadalje,sve o cemu sam mogao misliti bilo je kako moram u ducan jer sutra ne rade pa ako stvarno zelim skuvati fazol moram to uciniti sada.Nikad ga jos nisam skuhao,ona ga nije voljela...
Ostao sam mirno lezati,ponavljajuci u glavi sve sastojke koji mi trebaju i recept koji sam danas dobio...
Vratila se,nasmijala se pogledavsi me i rekla nesto cega se ni nikako ne mogu sjetiti,nesto sasvim obicno,nevazno,uobicajeno,neki klisej,neku frazu od koje je ocajnik u meni ponovno podigao glavu kao pas koji posve nevino i razdragano ocekuje kost iako ga je gazda po ko zna koji put pretukao bez razloga.Ne volim pse,uvijek su mi macke bile neusporedivo draze.Jebes fazol povikao je,koja si ti budala?zar je to sve sto si u stanju smisliti u ovom sudbinskom trenutku?
Nije tu bilo niceg sudbinskog,ona je davno polozila svoje karte,to sto ih ja nisam htio gledati nesto je posve drugo,ali ne mozes biti slijep pored otovrenih ociju.ako te oko sblaznjuje iskopaj ga
Zatim je sjela pored mene,kao da ceka neki znak,neki pokret,poziv da uzme i ovo malo dostojanstva sto mi ostaje,iako je znala da moze sto pozeli...zazeli svijet i bacit cu ti ga pod noge
Nijemo sam gledao u tv,ali tijelo se nije moglo oduprijeti i pozvalo je u zagrljaj,spremno je prihvatila,uzimaj dok jos mozes,govorio joj je nedavno izabrani glasnovornik
Minutu,dvije, pet lezala mi je u krilu,onako kako je oduvijek znala,nijemo ali mocno,premocno da bih to mogao podnijeti
-Zasto si dosla?
neke rijeci moraju biti izgovorene,iako uistinu ne razumijem zasto,kao da jedino one imaju vaznost,kao da ono neizgovoreno nema stoput jacu vrijednost
-Morala sam ti doci objasniti?-upitan pogled
Ne radi mi to,vristao je onaj glupi pas.U iducem zivotu zelim biti macka.Kkao da vec sve ne znam,zasto moram jos i ovo prozivljavati,zar mi i ionako nije dovoljno tesko
-Ok,dobro,(jaja nisu najbolnija tocka),reci,jesam li odjeban?
I to sam morao pitati,pristao sam na njenu igru i pristao bih opet,nema tu pomoci,neke stvari su prejake za mene pa i ne pada mi to tako tesko,tjesio sam se da je moja ljubav velika i da je u stanju davati cak i u ovakvom casu.To samo ego radi na samoizljecenju
-Jesi!-nije ni trebala odgovoriti,zasto ljudi odgovaraju na retoricka pitanja,cini se da izgovorena rijec ipak nad nama ima neku nadnaravnu snagu,rijeci su konacne.Ne ostavljaju mjesta sumnji.U ovakvom razvoju dogadjaja one su onaj zadnji crv koji napusta lesinu,posljednji i neupitni dokaz da tu vise nema vidljivog zivota
Ostao sam jos neko vrijeme,ne bih znao koliko,mozda koju minutu,poljubio sam ju jos jednom u celo,pomazivsi je po vratu i osjetivsi jos jednom onaj miris kose,djelic raja,posljedni pogled u svjetinu prije nego krvnik otpusti kocnicu giljotine
Kad je pala nisam osjetio,valjda svijest umre prije tijela
Fazol vise nisam uspijevao odagnati iz misli,na to fiksiran ustao sam, obukao se kratko rekavsi- bog,mala- i otisao.Naravno imam sve sastojke
U ducanu sam proveo znatno vise no sto je potrebno,i jedina misoa u povratku mi je bila-boze molim te ssamo da njen auti vise nije pred kucom,samo to,samo to...
I nije ga bilo
Poslije mi je poslala par poruka u kojima me moli za oprost,obozava me vise od zivota,i zahvaljuje mi do besvijesti...
Pricekao sam s odgovorom,nisam htio da me bijes i razocaranje ponesu,htio sam ostati dosljedan pa sam joj poslije zazelio srecu i sve sto vec sljeduje,neka lutko u redu je
Post je objavljen 15.02.2009. u 14:39 sati.