Na poticaj jednog urednika od postojeće knjige «Tibor: Bajka o dobroćudnom vampiru» započeo sam raditi (pisati) roman koji bi trebao imati otprilike sto stranica. Bude li sve teklo prema planu taj roman će objaviti jedan veeeliki izdavač! Čim potpišemo ugovor reći ću o kome se radi. Do tada, evo kraćeg ulomka iz romana u nastajanju...
...I zaista. U tamnom i studenom grotlu zidanog dimnjaka nalazio se slikar. Viseći naglavačke, hvatajući se naizmjence kandžama ruku i nogu za pukotine između cigli, pažljivo se spuštao prema središtu dimnjaka. Iz triju preostalih dimnjaka dimilo se kao iz parne lokomotive, pa je sasvim logično što je za svoje privremeno skrovište Tibor odabrao ovaj izvan funkcije. I pun čađe. Puzeći priljubljen uz pocrnjele cigle, šišmiš Tibor njuškom zastruže po cigli obloženoj prst debelom čađom. Crni prah prilijepi mu se za vlažnu njušku. Dva puta tiho kihne pa nastavi spuštanje prema središtu. Nekako je mislio da će tu biti najsigurniji. Izvan dohvata ruku i oruđa pobiješnjelih seljaka. Možda to i nije bio najsretniji izbor, ali od umora više nije mogao bijeg nastaviti letom. Pogotovo ne na tolikoj visini koja mu izaziva vrtoglavicu. A letjeti dalje zatvorenih očiju bilo bi ravno samoubojstvu. Trebalo mu je samo nekoliko minuta mira da predahne, da odmori tijelo. A onda će razmišljati što dalje. Tražiti dugoročnije rješenje. Ako ga uopće ima.
Družba, sada od nekih desetak seljana, nagrne u sobu gdje se nalazio kamin u čiji se dimnjak zavukao Tibor. Ostali sudionici potjere razišli su se svojim kućama. Ionako se ne bi svi mogli nagurati u ovu prostoriju. Jednu od spavaćih soba koje su bile na raspolaganje putnicima namjernicima u Zarin a koji su prenoćište jedino mogli dobiti u ovoj gostionici. Jednima je lov na vampira postao zamoran, drugima dosadan a nekima postao besmislen sad kad se mladi slikar u obličju šišmiša praktički sakrio u mišju rupu. Bilo je i onih koji su se sjetili da imaju i pametnijeg posla ovu večer, na primjer vratiti se svojoj obitelji i pobrinuti se za njihovu sigurnost.
- Kako ćemo ga istjerati? – ispitivački je Rufin gledao prisutne oko sebe. – Da zapalimo vatru? Dim će ga natjerati na bijeg. Gdje su drva?..
- Ne – odbaci prijedlog Gazda Vilibald – Dimom ćemo ga istjerati ali ne i uhvatiti.
- Što ćemo onda? – zatraži prijedloge Kamilo.
- Sjetio sam se! – radosno poskoči krčmar. – Rufine, ti otiđi do mojih staja i donesi omanji snop slame. Ti Kamilo zaleti se do šanka i donesi bocu Češnjovice! Samo brzo!
- Biti će mi zadovoljstvo – razveselio se svojem zadatku Kamilo. – Dobar vam je prijedlog Gazda. Da drmnemo čašicu dvije Češnjovice dok čekamo Rufina sa slamom. Iako ne shvaćam čemu ona?
- Šašavče stari – naljuti se krčmar na njega. - Samo na pijenje misliš! Ne, Češnjovica mi treba za hvatanje vampira!
- Aaa, tako… – reče Kamilo iako i dalje ništa nije shvaćao, ali svejedno trkom ode u drugu prostoriju do drvenog šanka.
Kad su se obojica vratila sa traženim stvarima, krčmar uze bocu Češnjovice iz Kamilovih ruku i njome natopi slamu koju je donio Rufin. Slamu, mokru od rakije, položi krčmar u ložište kamina i u tom trenu svima postade jasno što namjerava. Bez traženja Rufin mu doda zapaljenu svijeću koju je u ruci držao jedan od gostiju koji je došao vidjeti kakva je to strka nastala u i oko krčme. Svijeću je nosio sa sobom kako bi mu osvijetlila put mračnim hodnikom. Krčmar prinese plamen slami u kaminu i ona plane, veselo zapucketa. Bijelosivi gusti dim sukne u vis. Ravno prema Tiboru.
- I po čemu se to sada razlikuje od onoga što sam ja predložio? Dim drva ili slame? U čemu je poanta? – gotovo se naljutio Rufin kad je vidio što Vilibald radi.
- Da, ali osim što brže gori u slami je i Češnjovica. – odvrati krčmar.
- Pa što? – naduri se Rufin. – Šteta rakije! Slama dobro gori i bez nje!
- Znamo da vampirima smeta miris češnjaka, pa prema tome i miris moje rakije Češnjovice. Dakle, ovo nije običan dim, već dim s jakim mirisom Češnjovice. Da smo zapalili drva, njihov dim samo bi istjerao Tibora. Dim slame natopljene Češnjovicom ošamutit će ga i dovest nam ga pred noge.
- Stvarno ste pametni Gazda! – oduševi se Rufin kad napokon sve shvati.
Za to vrijeme u dimnjaku Tibor je doživio šok. Osim što ga je dim, koji ga je pekao za oči i tjerao suze na njih, jako iznenadio, osjetio je i poznati miris gazdine rakije...
Post je objavljen 15.02.2009. u 12:34 sati.