Mi. Mi smo ipak bile malo veca ‘sitnica’. Kasnije smo otkrili da su mama i tata odlucili, ako oboje umru prije naših punoljetnosti, da smo mi zakonski nasljednici svega sto posjeduju/posjedujemo, te da ja postajem zakonska skrbnica svojih dviju sestara. Kada ja navrsim 21 mogu raspolagati svime. Ali tome prednjace duge tri godine u kojima Sarah moze upravljati svime, samo dok smo mi pod njenim skrbnistvom. Bila je to dobra i lukavo smisljena ideja, ili plan, ali nama je donjela samo probleme i opsanosti. Znam. Mama i tata su samo htjeli pomoci i osigurati nam skrbnistvo u dobrim rukama, ali Srahine, izmanikirane, ruke su bile daleko od dobroga i sigurnoga....
Moj tata je patio zbog slaboga srca. Naposljetku, i on je otisao. Kazu da je otisao od srcanog udara. A bio je tako mlad. Mi smo postale siročići.
U prvih tjedan dana, nakon tatine smrti, Sarah je bila divna. Uzivala je u ulozi nove majke triju bogatih nasljednica. Ipak, izmedu nas je kao i oduvijek vladala netrpeljivost. Sve bi uvijek pocelo blagim prepirkama. Prepirke su kasnije prerastale u uzasne svade. Svaki dan bivalo je sve gore. Svaki nas uspijeh, svaka sretna sitnica u nasemu zivotu Sarah je predstavljalo prijetnju. Moji snovi sada su bili razbijeni na tisuce komadica. Nisam se usudivala pokupiti niti jednu njihovu krhotinu, kako bi ih mogla ponovo sastaviti, jer sam se bojala da cu se na te krhotine porezati, a onda ce nastati oziljak koj ce me pratiti cijeloga zivota. Tada nisam razumijela da moje odbijenje nade i snova ostavlja vece i trajnije oziljke. Nije bilo nikoga da mi pomogne jer prijatelja nisam imala. Barem ne pravih. Bez imetka kojim mogu raspolagati nikome nisam više bila po volji. A sve one koji bi mi mogli i htjeli biti prijatelji sm otjerala oholočću, cinizmom i bahatošću...
Sve je ovo trajalo godinu i pol, dok se iznenada, negdje bas prije moga rođendana dogodilo nesto sto je sve nas natjeralo na promijenu.
The D Day
There is more refreshment and stimulation in a nap, even of the briefest, than in all the alcohol ever distilled. ~Edward Lucas
______________________________________________________________________________
PiiiiiiiiPiiiiiiPiiiii!!!! Zaculo se zaglusujuce pistanje. Sneno sam podigla ruku kako bih usutkala budilicu koja je nemilosrdno pistala. Htjela sam se zavuci ispod pokrivaca i ostati u zemlji snova, ali kada bih to napravila sve bi se lose svrsilo i za Jennu i za Sunshine, pa naposljetku i za mene. Odgurnula sam pokrivac sa sebe, kada me zapljusnuo val hladnoće. Cini se da je Sarah opet zaboravila ukljuciti grijanje.
„Zrake sunca su se probile izmedu neboder i zgrada samo kako bi mi zagolicale lice i razbudile me!” pomislila sam kada sam vidjela kako se prva svijetlost i nagovještaj novoga dana probija kroz prozor.
Sneno sam sa sebe svukla piđžamu i odvukla se do ormara. Izvukla sam jednu posve obicnu bijelu kosulju sa tamno-zelenim, vodoravnim prugama, traperice i carpe. Morala sam dosta napora uloziti u oblacenje jer sam bila tako umorna, sto je bila posljedica moga nocasnjeg bdijenja nad knjigom iz matematike, koje je trajalo do 02:45. Dnas sam spavala samo 04:30 sati. Moj novi rekord. Kako danju nisam imala vremena za ucenje uz svu brigo o sestrama, kuhanju, spremanju i razvozenju na razne aktivnosti (jer sam jedino ja imala vozacku, a Sarah nije imala namjere ‘razvoziti male balavice’), morala sam se sa knjigama druziti nocu. To je bio jedan od segmenata koji su me pretvorili u strasilo. Odvukla sam se prvo do Jenine sobe i tiho otvorila vrata, na prstima se odsuljala do njena kreveta, te joj blago protresla ramena. Ona je sneno otvorila oci i sam polako kimnula u znak svacanja. Tada sam se, i dalje tiho i na prstima kako ne bih probudila Sarah, te tako izazvala njezin bijes, odsuljala do Sunnyne sobe te ju probudila na isti nacin kao i Jen. Tada sam otisla ukljuciti grijanje, te napraviti dorucak. Tost sa pecenim jajima za Jenny i zitne pahuljice za Sunny i mene, te omlette na fransucki način za Sarah. Moje vještine u kuhinji su se popravile sa godinama provedenim u kuhinji. Jenna i Sunny su tada tiho usle u blagavaonu sa tako snenim slicima, koja su svakoga trena mogla pasti u tanjur, da mi ih je bilo zao vise nego mene same. Dok su one u tisini doruckovale ja sam pristavila vodu za juhu, te vodu za spagete. Znala sam da ako sada skuham vise juhe imati cemo je za cijeli tjedan. A spageti mogu odstajati dok se vratimo iz skole pa ih necu morati kuhati kasnije. Sve su to bile sitnice koje su mi olaksavale zivot. Napokon sam zavrsila i Sarahin francuski omlette te sam krenula gore, na kat, kako bih joj ga odnjela. Kada sam se usuljala u sobu primijetila sam kao joj na nocnom ormaricu stoji oveci busen pošte. Cini se da se Sarah nije mislila zanemarati placanjem racuna. Uzela sam taj busen, te preostalih 15 minuta prije polaska u skolu iskoristila kako bih razvrstala postu. Nakon sto sam pronasla tri uplatnice koje je trebalo uplatiti jos prosloga mjeseca krajickom oka sam uhvatila jednu neobicno veliki zutu kuvertu. Izvukla sam je iz busena i pomije promotrila. Na njoj je kicastim slovima bilo ispisano:
Za gđicu. Sarah Brooks
Millington Drive 8
Brooklyn
76576
New York
USA
Tada sam pismo okrenula na drugu stranu kako bih pogledala adresu posiljitelja
Gđa. Angela Huston
Boardng School for Youn Ladies
Cambridge
66878
England
U nevjerici sam buljila u te riječi. Skamenjena
P.S. Ne znam je li vam ovo prekratak post ali ja ne stignem vise. Imam hrpe obaveza + žup. natjecanje i z pov., pa morate znati da dajem sve od sebe...
Post je objavljen 15.02.2009. u 10:51 sati.