kako to može biti interesira mene, moga maloga, broja 1, i tek par meni dragijeah kapič-a ( neopsceno zbog lulalaja ), hoću neću moram nastaviti u tonu kakvog ste u me naučili sretati. premda, do smijeha mi nije. uopće i uopšte. u ha, ha, ha tonu nastaviti, dakle, premda ha ha ha ne znači ništa do li da sam prolupao ili da sam kao duhovit : ha ha ha ha ah ah a ha ha hha ah aha ha ah aha ha ah aha ha ah aha ah aha ha ah aha ha ha ha ha ah ah ah ah ahhahahahahhahahahahahahahhahhhaaa !?, te kako je ha ha ha ha ha ha ha hah ah ah ah ah ah ah ah ah ah a ha tek komedijaš koji se toliko smije svojim započetim šalama da iste ne može ni završiti, evo dalje ostalih smiješnih riječi ( a nije mi lako).
udo se nije proveo za valentinovo. nije alienici poklonio kitu najljepšeg cvijeća, jer nije. pitam se, pitam, zašto, kad mogao je lako. lahko, s mrvu šeretska prolaženja kroz sveradu venerijansku nezainteresiranost, početni još neglasni hrkić i patetične bolničke filmove holmarka. što mu bi, odjednom ? zar je umislio da je umjetnik, recimo hajnrih bol, kojem za provođenje u provođenju bračnih obveza treba voljena marija ? i to na valentinovo ? zaljubljenost, strast, razumijevajući prijelaz noktima po križima ? zar je umislio da bi s nekom drugom bilo bolje ? o magi, s magi ? zar je zaboravio koliko je truda uložio u dovlačenju sigurne srnetine u čistu, toplu i uvijek ispeglanu čeku ?
blesane, blento na eks, velim ja njemu, ali vidi ga. on sjeo i piše ( bez a ), a za fugiranje pločica je ostario.
nešto se dešava s našim udom, zakonačno. i da znate, nije mi ovo ništa drago.
a vama ?
Post je objavljen 15.02.2009. u 07:33 sati.