Marketing
/.something left in memories./
Hodala je satima..
Znala je da traži završetak....
Nešto što će joj pomoći da krene dalje..
Da ostavi staru stazu… da pođe novom..
Nije joj bilo stalo da li će biti sretan ili tužan…
Trebala ga je..
'Novi početak nije moguć ako ne pustim..'
Bila je toga svjesna…
Isto tako…
duboko u sebi
iza hladnog pogleda…
iza ledene maske..
koja je izgledala kao da se stopila sa kristalnim krajolikom..
Znala je da…
Koliko god dugo hodala neće pronaći svoj završetak..
jer se ne nalazi u ledenom krajoliku…
već u njoj samoj…
ne može pobjeći…
nije bila spremna…
netko bi rekao.. nije imala hrabrosti…
koliko god je to trebala…bojala se…
Nije se bojala hladnoće…Nju je već osjećala…
Nije se bojala samoće… Nju je poznavala jako dobro..
No bojala se onog što je možda najbolje poznavala…
Bojala se sebe…
Bojala se toga da će se izgubiti u novoj priči….
Bojala se toga da će nova priča boljeti više od stare…
Bojala se čak i toga da nove stranice neće imati tako lijepe boje kao stare…
duboko urezane u njezina sjećanja…
Svaki korak osjećala je kao udaljavanje…
Stare stranice boljele su neizrecivo..
No već je naviknula….
Hodala je dalje…
Kao da je ignorirala svoje misli…
Nije ih željela biti svjesna…
I danas još uvijek hoda…
ledenim prostranstvima…
i traži snagu…
novi početak..
ne shvaćajući da se ona najviše boji upravo toga…
da stara priča ne završi…
Post je objavljen 14.02.2009. u 22:28 sati.