Globus, svijet na kojem stoji nebo, je raavna ploča! Mi smo ispod neba i pod pritiskom zokruženi iznutra , iz centra stajališta nam, iz sredine oka, ogledala duše nam (sic). Zemlja je skorup, zatvrdla pjena vatre ispod nas. Atlas , univerzum, je živ, baš kao i slonovi i kornjače što ga nose. Sve sfere su tek osobne, interesne, nježne i neponoljive. Zato se Arhimed onoliko ljutio na vojnike Civilizacije. Zato je Platon zahtjevao savršenu državu; zato je ljubav prijateljska i obratno prije svega. Baš zato je Nefreteta držala grčke geometričare za dvorske lude i zabavljače. Sizif u Egiptu nije bio mit nego beskonačno smiješan vic, nešto kao kretenska psovka, jeba do neba. O astrologiji raspravljalo se s pticom Iris. Sunce je bilo najviše božanstvo.
Nije s znalo za bolje. Ali Maye na Andima su znale da se zlato pretače direktno iz sunčevih zraaka u snijeg po planinskim vrhovima, pa dalje niz bujice do rijeke, pa kroz zemlju do drugog, donjeg sunca. Znali su naši stari aborđini i da je Svemir ispunjen materijom, znali su i da je zlato bezvrijedno za razmjenu. Da je korisno samo kao refleksija. Bogovima treba odgovoriti istom mjerom smatralo se i u Kini. Narod u Bosni je uvijek pjevao: “ ZNAM, on ti može kupit I srebro I zlato, al ti nikad neće biti kao nekad sa mnom…stani ili prođi, de tako ti svega!” Antički Bogovi su bili ponositi Idijoti. Medju forumasima u Rimu, Idijotom se nazivao delegat individualista, zasebnjak ili neko ko je mimo svih hrabar kao Bog. Bila je velika mudrost započeti nešto uzbudljivo i novo pod suncem, nešto idijotski stameno, drugačije od sveg drugog. Većina građana bili su ateisti i raskošni orgijaši s mnogo blaga svake vrste.
Bez naučne, socijalne i religijske autokratije idijotizam se uzgajao kao kultura, kao vinova loza. Bobice su se grizle u hladovini uz poeziju. I bilo je nas mnogo koji su sve znali napamet. Idijoti su postali omrženi tek globalnim uvođenjem monoteizma. Uspostavom Hijerarhije i ultimativnog Znanja, te pojma opsteg Dobra i totalne i naučne Dogme. Zakonom je omogućeno istrebljenje nepoželjnih i nerazumljivo nepodobnih. Ko nije s nami, postao je i opasan.
Ali čak ni najcrnija Inkvizicija dugo nije smijela promjeniti realnu sliku , do mora ravnog, svijeta.
Gordiano Bruno je bio preoštro ali zasluženo kažnjen. Oprošteno mu je tek nedavne godine gospodnje. Zaklinjite se rodbinom ali bogom ne smijete! Da li je nauka zaslužila je lomaču jer je rušila gradeći? Ali to sad više nije važno. Svi znaju da nismo Darwin-majmuni i da Muhamed, Isus i Buddha nisu postali profeti prokazanjem. Baš kao što ni Zidane nije bio najbolji nogometaš u Evropi. Baš kao što i Nafta nije crno zlato. Baš kao što ni kapitalizam nije sistem i nikad nece proraditi i odvešće nas sve u provaliju komunističkog neonaturalnog tj. prirodno zelenog fašizma. A možda i ne će, ako izađemo na izbore za UNIU BELOGSVETA, ako se svi uredno počešljamo i pristojno obučemo, ako poništimo rezolucije varvarskog Zla o meridijanima i paralelama, artiljerijskim azimutima, i ako svi počnemo čitati Krležu i Crnjanskog ili ako se udubimo u životno djelo Meše Selimovića i Ive Andrića, ako poslušamo Silvanu Armenulić u dab miksu s eskimskim jojkanjem. Možda, ko zna, i u mraku kadkad nikne neki divan cvijet.
Ako probudimo nadu, u rujnu joj zoru.
Post je objavljen 14.02.2009. u 14:52 sati.