Jedino čega se sjećam je šank.
Lijepi drvetom obloženi šank.
I svjetala koja su jasno pokazivala zadimljenost prostora.
Bilo je tu i ljudi.
I glazba je svirala.
Ali to nije bilo tako zanimljivo kao drvo na šanku i dim u zraku.
Razmišljao sam o glupostima.
O novcu, književnosti i klitorisu.
Žena nije bilo na vidiku.
A meni se tako ševilo.
Veljača je, prokleta veljača.
Dođe mi da si odrežem kurac i na miru pijem pivo i uživam u zadimljenosti.
Ali da nemam kurca nebi bilo ni ovog teksta.
Ostavit ću ga zasad među nogama.
Možda jednom i bude koristi od njega.
Do tada, idem izdrkati!
Post je objavljen 14.02.2009. u 12:17 sati.