- Dobro jutro susjeda!-
- A drži ga ka' ti je dobro!-
- A'e bona zacvrkući malkice, sutra je Valentinovo, viš mene kako sam rados'an.-
- E pa neka je, a što se ti mećeš tu stari konju oli si maka, to je za mlade, mlade, 'esi čuja.-
- Ajde bona, ka da si ti stara, a jeli ti dragi kupio nešto lijepo, ono ka poklon.-
- Je, kupio mi je ku*ac, a ka' ti moram reć.-
- Viš, nije se morao trošit, moga sam mu ja posudit, hehe.-
- Ako te prokinen nogon u cipac pa'š vidit.-
Dan je počeo veselo, vrijeme je sunčano sa burinom, tako je to u Veljači. Makar je suho ima nekoliko dana. Mačke su zapjevale, rade svoj posal, ka pravi zaljubljeni parovi, neka i to su božja stvorenja.
Evo i meni poruke.. Jesu, brate, spasili ovi mobitelovi, da mi je znati koja je izmislila tu napravu o'ma bi je poljubio.
Sa' se vi čudite kako mi stariji vodimo računa o tome što neki zovu ljubav.
Isto ti je to, vjeruj mi, ka i onda kad sam imao dvaest, samo sam sad jači, onda ga nisam moga slomit.
Poruka za porukom iz Zadra, pa spoj uz kavicu, pa za ruku, pa za nogu, i eto ti belaja, postadoh ovisnik, za ne reć zacopa se.
Rekoh ja, sve je isto kao i onda samo sad ide puno brže, znamo prečicom doć'. Pa ono ka tepamo si,.. . A ona meni uzvrati, "poniću", ili "tovare", a meni to zacvili ka simfonija.
Pupica je mekana i putena kao procvjetala ruža, nježna među trnjem života, mila kao grlica. Rekoh joj da je volim bezuvjetno, pa makar i s drugim bila jer želim da bude sretna. Tješio sam je u trenucima kad bi poklekla i pružao podršku a ona bi uzvraćala ljubav, osjetio sam to.
No spominjala je, rekao bih, redovito, da je mačku teško zadržati, da na meni trenira zavođenje, a meni je to bio kompliment, godilo je.
Susreti su bili topli, bila je gladna dobrote, stalno je ponavljala "Čuvaj me..čuvaj me..".
Pa sam je čuvao kao grlicu skrivenu pod jaketu. Uznese to čovjeka visoko, objesi se o mjesecu ne misleći na pad, a kad padneš ozgora moli Boga da to bude na glavu.
Tako dan protrči u tren, a uveče, poruka za porukom, pa razgovor, pa dogovor. Zbog toga je noć lijepa, ona spaja i riječima i duhom i osmjehom i tijelom. Noć mu dođe nekako ka mirotvorac, ako je i bila koja grka po danu, po noći se zasladi.
Tako sam ja oti Petak trinajesti, čekao večer, baš čekao. Čekao poziv, čekao poruku, čekao..
Došla je ponoć, i prošla, a poruka ne stiže. Pošaljem ja, ..čekam odgovor..ništa..
Pa po onoj narodnoj: "Daj Bože da se desi što ti žena-muž misli, a nedajbože ono što ti mati misli", počelo se u glavi slagati kockica po kockica i ja sam sebi stvorio film.
Pokušao sam proniknuti da li sam negdje pogriješio, pogrešno, griješimo uvijek. Pa onda odbacim sve i pokušam zaspati,. ma da. Koliko položaja po postelji a ni jedan ne valja.
Ipak sam zaspao jer me probudio telefon, onaj kućni, iskočio sam iz postelje i potrčao u dnevni boravak.
- Alo, alo..-
Upalio sam svjetlo i pogledao, bilo je četiri ure. Četiri ure? Sve ono što sam velikodušno govorio da mi je samo važna njena sreća, bilo je laž. Ona je sretna s nekim jer inače ne bi bila tamo, ali ja nisam osjećao tu sreću, na tom mjestu je bila tuga..
Grezim ali mekanim glasom kao da je natopljen finom i toplom pilećom juhom, odtulio sam.
- Laku noć, ljubavi!-
Bio je to onaj drugi telefon za koga ne zna T-com, koji se uključi kad se lomi tu unutra. Kad preskače i škripi. Imajući pred sobom sliku grlice skrivenu nekom drugom pod jaketu ponovio sam.
- Laku noć, ljubavi.-
A odgovor je i dalje bio.
- Ti, titi, ti....-
Post je objavljen 14.02.2009. u 11:13 sati.