A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. (Izaija 5, 4-6)
Ukoliko smo prošli kroz pokajanje i uzvjerovali u njega, Kristova smrt na križu uklonila je našu krivicu, okajala naše grijehe i pomirila nas s Bogom. Bog nas je izabrao u vječnosti da budemo sveti i bez mane pred njim (Ef 1, 4).
Osim toga, kao ovce svi smo lutali... O kada pogledam unatrag gdje sam bio, što sam radio i kako sam lutao, sve dok me Božja predivna milost nije podigla, dala jasan smjer u životu i nastavlja me voditi i kroz teške trenutke. Bog ljubi, brine, podiže, vodi i mijenja svoju djecu!
Apostol Pavao je s razlogom ustvrdio „Milošću sam Božjom ono što jesam!“ (1. Kor 15, 10). On je bio duboko svjestan djela Božje veličanstvene milosti u svome životu, te stoga prožet zahvalnošću. Za onoga koji je svjestan koliku mu je milost i ljubav Bog iskazao u životu jedina primjerena reakcija jest duboka zahvalnost i povjerenje prema Bogu, čak i u okolnostima koje su teške za nas ili u kojima patimo.
Ako si imao relativno ugodan, sređen, pa čak i pobožan život, Bog ti može otvori oči kako bi vidio da je sve dobro što imaš dar od njega, te koliko si grešan i kriv pred njim. Prorok Izaija je bio primjer sređenog i pobožnog života. No kada je ugledao Svetog Boga na njegovu Prijestolju, njegove samopravednosti je nestalo (Iz 6, 1-89). Shvatio je koliko je duboka i njegova pokvarenost i primio je Božje milostivo oproštenje krivice. Izaija je ranije Izraelce opominjao za njihove grijehe, a kada se našao pred Svetim Bogom ustvrdio je: „Jao meni propadoh, jer čovjek sam nečistih usana...“ Krivica mu je skinuta i grijeh oprošten, a nakon toga, kada je korio druge činio je to skrušena i ponizna duha. Apostol Pavao je također bio svjestan svoje vlastite nemoći i iskvarenosti. Također je bio ponizna duha kada je sebe opisao kao „prvoga među grešnicima“ (1, Tim 1, 15).
Sve što jesmo i postignemo u našem kršćanskom životu dugujemo Božjoj milosti i ljubavi. Ta milost i ljubav su kao prvo očitovane u našem izabranju i otkupljenju na križu. Budimo uvijek svjesni svoje vlastite grešnosti, gajimo zdravu dozu nepovjerenja prema vlastitim namislima, djelima, pa čak i pobožnosti. Budimo uvijek svjesni ovisnosti o Bogu i njegovoj milosti.
Post je objavljen 13.02.2009. u 22:35 sati.