Drago moje,
tvoji su obrazi kao i tvoja duša,
stvoreni za poljupce
(koje sada naravno odbijaš, da ne bi netko vidio)
kada se smiješ sve zvijezde padalice
požele se skloniti u tvoje zjenice,
stabla te usmjeravaju granama...
kada se ljutiš
svi oni divlji i hladni potoci poteku....
Maleno moje,
sjećaš li se kad smo zajedno tražili
ono čudovište ispod tvog kreveta
i rugali se skupa jer smo ga otjerali...
sad ga tražiš sam jer mi ne smiješ reći
da se bojiš..
(...udaljuješ se jer postaješ mali hrabri muškarac...)
Zlato moje,
želim sačuvati tvoje srce
za Ljubav koja čekat će te na svakom koraku
za želje koje moraju biti velike i neumjerene
za snove koje nikada ne smiješ prerasti
za potrebe slabijih od tebe
za srce od malina
Dušo moja,
srce od malina svaki se dan izrađuje i daje
toplina je ono što pomaže
cvijetu cvasti
trešnji dozoriti
livadi rasti
bježi od svega što ne voli tvoj smijeh,
kad zapjevaš cijeli svemir mora stati,
sva čudovišta ovog svijeta uginuti od tvoje vedrine...
Drago moje,
tvoji su obrazi kao i tvoja duša
ko stvoreni za poljupce
srce od malina svaki se dan izrađuje i daje
toplina je ono što pomaže
cvijetu cvasti
trešnji dozoriti
livadi rasti
pa kako ne bi nama....
" Uopće nije važno imaš li neuredne džepove, neurednu frizuru il domaće zadaće. Najveća nevolja na svijetu je, sine moj, imati neuredan um!" (M. Antić)
Post je objavljen 13.02.2009. u 19:04 sati.