Marketing
Dobro jutro, ovdje Kriza
Eto, došla je i k nama. Znate ju svi. Zove se Kriza. Zahvatila je cijeli svijet. Predviđa se da će trajati dvije godine. Tvrtke će propadati. Radnici će ostati bez posla. Ljudi neće moći otplaćivati kredite. Ostajat će bez stanova i kuća. Kriza. Da, gadna stvar... 
Od kud je došla? Zašto je nitko nije očekivao? Kako je prebroditi? Tko zna te odgovore? Naša vlada sigurno ne. Ajmo mi od početka.
Amerikanci su se našli u velikom problemu. Nafta je bila jeftina. Puno se trošilo. Puno se kupovalo. Svi su bili sretni. Ali, kao i svemu dobrome, tako je i toj idili trebao doći kraj. Svaki malo bolji analitičar vidio bi da se kriza pojavljuje svakih cca. 25-30 godina (I. svjetski rat, II. svjetski rat, početak 70-tih...). Nakon svake krize dolazilo je razdoblje obilja. Ljudi su kupovali sve ono za što su bili zakinuti tokom krize. Proizvodnja je rasla da zadovolji potrebe kupaca. I onda su potrošači prestali kupovati. Zašto? Imali su sve. Proizvodnja se i dalje nastavila istim kapacitetom a nitko nije kupovao. Punila su se skladišta. Tvornice su dizale kredite kako bi nadoknadile manjak prihoda od prodaje. I onda je stalo. E, tada su Amerikanci primjenili staru metodu - ratuj i potroši nagomilane resurse koje nitko ne treba. A tu se pojavila još jedna opcija - KINA. Kinezi imaju takav priljev gotovine, da pod svaku cijenu moraju plasirati čim više novaca van Kine. I onda su Ameri digli kredite za financiranje rata od Kineza (koje li ironije). E, sad su se oni dosjetili kako vratiti Kini čim manje novaca. Ako dignu cijenu nafte, dolar će pasti, pa sukladno tome i rate kineskih kredita vezanih uz dolar. Dobra formula: ratuješ, trošiš viškove, otplaćuješ manje rate kredita i uzimaš resurse sa osvojenih područja. A američko gospodarstvo? Nema veze, nije prvi put da upadaju u recesiju. Nakon što ona prođe, sve će biti ljepše, više i jače.
E, ovaj put su se malo preračunali. Ljudima su još više smanjili platežnu moć, a skladišta su prepuna (osim skladišta naoružanja koja se svakodnevno prazne). Tvornice su se zatvarale jer nisu imale kome prodati robu. Radnici su ostajali bez posla, pa nisu mogli otplaćivati rate kredita za kuće. Banke koje su imale hipoteke na kućama, odjednom su dobile veliku količinu nekretnina, koje nisu mogle prodati i ostale su bez redovnog priljeva gotovine. Tvornice koje su se još održale zbog bankarskih kredita, počele su propadati jer je prodaja još više pala, a banke su im uskratile nove kredite. Još više radnika je ostajalo bez posla - još više nekretnina bankama. Prodaja automobila je stala - još radnika bez posla. Brokeri su osjetili laku zaradu. Ulagali su tuđe novce u mutne poslove i ostajali bez njih preko noći. Amerika je bila na konopcima. A Europa? Umjesto završnog udarca Americi, Europski i Japanski fondovi nanjušili su krv. Počeli su masovno kupovati jeftine američke nekretnine, jer su procijenili da će se Amerika uskoro osoviti na noge. Greška. Umjesto povratka u ring, Amerika je doživjela knock out. Europa i Japan izgubili su ogromne količine gotovine. Svi su prodavali, a nitko nije kupovao. Došlo je do nevjerojatnog presedana u kapitalističkom svijetu - DRŽAVE SU SANIRALE POSRNULE BANKE. E, sad je kriza prešla Atlantik i došla u Europu.
A Hrvatska? 
Jednog jutra, naša vlada je čula kucanje na vratima. Premijer je otvorio vrata i vidio - bananu. Dobro jutro, ja sam Kriza, predstavila se banana i skinula ogrtač. Naš premijer se još nije ni snašao, a već se poskliznuo na koru od banane i pao na glavu. Brzo je sazvao konferenciju za novinare i svečano izjavio: HRVATSKA JE U BANANI.
Da li smo stvarno u krizi? Krajem prošle godine vlada je trošila proračunski novac kao da samo kod nas sunce sije. Svjetska kriza ih nije brinula. A banke? E, banke su obustavile plasiranje kredita. Zbog krize? Niti približno. Nisu više davali kredite zbog toga što su ispucale limite za 2008. godinu. Normalno bi bilo (u civiliziranom svijetu) da su to i priznale, ali ne, banke su rekle - KRIZA JE. Tu su pogriješile. Naime, nije moglo biti krize u bankama zbog našeg guvernera HNB-a koji ih je natjerao da skupljaju gotovinu dok je još ima. Čovjek je jedini vizionar u Hrvatskoj (neka se nitko iz vlade ne uvrijedi, ali znam da istina boli) i jedan od rijetkih u svijetu. Ali samom izjavom da nema kredita zbog krize, banke su napravile veliku štetu. Ljudi su se uplašili dugoročnih kredita, jer, ipak, kriza je. Prodaja nekretnina i automobila je stala, ali ni ostalima ne cvjetaju ruže. Banke su ostale bez redovne i najlakše zarade od kredita, pa su odlučile podići kamate kako bi osigurale istu zaradu. Tu se ponavlja stara Hrvatska priča - bolje prodati manje uz veće namete, nego više uz manje namete. Tj. prodaja pada - cijene rastu. Nije bitno isprazniti skladišta, nego zadržati zaradu. I eto nam Krize.
Vlada ne ograničava svoje trošenje (naših) novaca, nego ih jednostavno kradu tamo gdje ih ima, npr. iz mirovinskih fondova. Zovu ekonomske stručnjake koji bi trebali riješiti krizu, a onda ih ismijavaju. Što kažete? Ništa novo za Hrvatsku? I nije, ali Kriza je raširila krila nad Hrvatskom. Tvornice koje rade za inozemstvo ili imaju inozemnog vlasnika počinju sa otpuštanjem radnika. Razumljivo, jer ako je strancu pala prodaja, smanjuje proizvodnju. Ako treba zatvoriti tvornicu, zatvorit će onu van svoje države i osigurati posao svojim radnicima. Banke su ograničile kredite za gospodarstvo, a ono malo što ih i plasiraju imaju ogromne kamate. Uskoro će i kod nas ljudi masovno ostajati bez posla. A strane banke su već najavile mogućnost povlačenja svojih sredstava iz naših (rasprodanih) banaka. Premijer nam poručuje da trebamo stegnuti remen, a on svojom nevjerojatnom bahatošću daje savršeni primjer kako se ne treba ponašati za vrijeme krize. A mi moramo šutjeti i trpjeti. Jer kako nam je jednom prilikom rekao bivši vođa, svi smo mi stoka sitnog zuba, a oni su rasni konji. Tko su to oni? Zna se...
A što nas čeka u ovoj Krizi? Kao prvo, nesposobna vlada. Kao drugo, nesposobna oporba. I kao treće, totalni raspad sistema. Nadam se da će se i kod nas pojaviti još neki vizionar koji neće gledati (samo) na svoj džep, nego će se brinuti i o prosperitetu Hrvatske. Za sad se takav ne nazire, ali nada umire zadnja... 
Post je objavljen 13.02.2009. u 10:27 sati.