Hej.
Ma..znaš...samo sam...ma...htjela bih ti reći...umm..ma znaš ono..umm...hoću reći...da...da... Nisam sretna što sam prekinula s tobom. Znaš.. Nekako. Mi nedostaješ. Sve što sam tada mislila da je uredu.. Ma.. Počinjem sumnjati u to. Počinjem sumnjati da te još uvijek nisam spremna pustiti. A bojim se to priznati. Bojim se.. jer znam da ću sve uprskati kao što sam napravila svaki put kada si mi pružio priliku. Ne, ne zaslužujem te. Da, jesi pomalo djetinjast, ali volim te takvog. Jer si kao ja. Jedno dijete koje se još uvijek pronalazi. I treba podršku.
Volim te. (zar se to stvarno zove ljubav?)

Bojim se.. Bojim se da su ljudi stvarno tako okrutni. Da se stvarno usude to napraviti pa makar i sebi uništili život. Stvarno sam razočarana u sve. Ne znam da li da vjerujem ikome. Bojim se reći riječ. Kada me netko pogleda sklanjam pogled jer ne želim i u toga posumnjati.. Prejeziv osjećaj. Nikada se nisam tako osjećala.
Uživajte.
Post je objavljen 12.02.2009. u 20:08 sati.