Iako je depresija prije svega mentalno stanje, ova bolest povećava i rizike od drugih bolesti, prije svega srca i krvnih žila. Redovito kretanje i tjelovježba savjet su za održavanje zdravlja općenito, no depresivni ljudi bi o ovom faktoru trebali povesti više računa nego oni koji nemaju ozbiljnijih problema ni s mentalnim ni s tjelesnim zdravljem.
Lijekovi i psihoterapija pomažu u borbi s depresijom, no brojna istraživanja pokazala su i kako bolesnik sam može učiniti nevjerojatno puno u stabilizaciji stanja i izlječenju. Osim promjene stavova i ponašanja, postoje brojni sitni koraci, koje "na prvu loptu" nikad ne bismo povezali s depresijom.
Vježbajte što je moguće više: tjelovježba je direktno oružje protiv srčanih bolesti i depresije. Kad vježbamo, luče se tzv. hormoni sreće, odnosno mijenja se kemija moždanih stanica, te se poboljšavaju nivoi lipida u krvi.
Vodite dnevnik i prehrane i unosa zasićenih masti: jako je važno imati zdrav krvotok, kako bi se srce i mozak neometano snabdijevali svim potrebnim tvarima. Zasićene masti utječu na krvne žile, posebno na njihove stjenke, ali i na membrane živčanih stanica.
Povećajte unos omega-3 masnih kiselina: otprije se zna da su ove tvari važne za srce i mozak, a novija istraživanja pokazala su kako omega-3 imaju specifičan pozitivan utjecaj na depresivne osobe; ako niste sigurni uzimate li ih dovoljno prehranom, savjetujete se s liječnikom oko dodataka prehrani - 1 gram dnevno preporučena je količina za oboljele od srca i depresije.
Smanjite unos omega-6 masnih kiselina: ima ih najviše u prženoj i industrijski prerađenoj hrani, koja se oslanja na sojino i kukuruzno ulje.
Naučite se protiv stresa boriti na različite načine: depresija je usko povezana sa stresom; depresivne osobe kao svakodnevni obvezni ritual morale bi usvojiti meditaciju, odnosno bilo koji drugi oblik relaksacije.
Educirajte se o lijekovima: kod svakog dugotrajnog uzimanja lijekova moramo biti svjesni nuspojava; stariji antidepresivi pokazali su se kardiotoksičnima, dakle nepovoljno utječu na zdravlje srca i krvnih žila; kod nas liječnici nemaju uvijek dovoljno vremena, a i cijene lijekova igraju značajnu ulogu, pa se pokušajte sami izboriti za informacije i bolji tretman; imate pravo pitati o nuspojavama, te tražiti drugi lijek, jer ih ima dosta na listi HZZO-a.
Osim onoga što trebate učiniti i što može pomoći, puno je toga što nikako ne biste smjeli: ne odgađajte tretman, jer je depresija bolest koja, što duže traje, teže ju je liječiti. Ne prihvaćajte da ste osuđeni na tretmane kod psihijatra jednom mjesečno, te na lijekove do kraja života. Treba biti otvoren i reći da naš zdravstveni sustav nema dovoljno mogućnosti pružiti besplatno kvalitetno liječenje kod psihijatra, pa se liječenje depresije uglavnom svodi na terapiju medikamentima. Imate li išta slobodnog novca, uložite barem u nekoliko tretmana kod kvalitetnog terapeuta - otvoreno mu/joj recite kako nećete imati novca za dugotrajnu psihoterapiju, pa neka vam načini plan samopomoći i pomoći pri kojoj se možete osloniti na bližnje.
Što više o depresiji pročitate i naučite se protiv nje braniti malim svakodnevnim akcijama, to ćete se brže i uspješnije protiv nje boriti. Iako su američke self-help knjige često površne, preko neta možete naručiti puno kvalitetne literature, koju su pisali stručnjaci s ogromnim uspjehom - tražite one knjige koje govore o kognitivno-bihevioralnim terapijama. Ne znate li dovoljno engleskog jezika, zamolite blisku osobu da je pročita umjesto vas, te vam izvuče glavne smjernice. Ako vam sve ovo djeluje nerealno, usredotočite se barem na tjelovježbu, druženje s ljudima i izbjegavanje izolacije, te najvažnije, pročitajte neki od članaka povezanih s pesimizmom i negativističkim razmišljanjem: kod depresije zaista jest ključno kako gledate na život i probleme s kojima se srećete. Pokušajte to promijeniti i učinit ćete puno u borbi protiv depresije.
I ne zaboravite - bez obzira koliki ste protivnik dugotrajnog uzimanja lijekova i koliko god bili svjesni nuspojava, depresija je jedna od bolesti kod kojih se najbolji efekti postižu kratkoročnim uzimanjem lijekova i istovremenom psihoterapijom, u koju je uključeno i učenje novih oblika ponašanja i mijenjanje stavova prema životu. Samopomoć, odnosno odgovornost da sve što ste naučili i provedete u životu, odgovornost je samog pacijenta. Kod depresije je to često najveći problem, jer je bolest takve prirode da bolesnik nema dovoljno motivacije, pa su bliske osobe, barem u početku, dok se ne pokažu prvi rezultati, jednako važne kao i oboljeli.
Izvor: www.trigon.hr
Post je objavljen 12.02.2009. u 17:46 sati.