1971. sam imo 17 godina, 1972. osamnest. Maturiro i pošo u Zagreb na studije. Moram priznat da nijesam bio potpuno svjestan što se zaista događa oko Hrvatskog proljeća, glave su nam bile pune drugih stvari. Ipak, kad neko spomene 1971. to me odma asocira na hrvatski portafoj u hrvatskom špagu (hrvatski novčanik u hrvatskom džepu), hrvatsku pušku na hrvatskom ramenu i Hrvatsku u Ujedinjene narode. To su bili otprilike lajt motivi po kojima smo prepoznavali ideje Proljeća mi politički autsajderi i neznalice, mali Hrvati.
Koncem osamdesetih stare ideje su oživjele, izvukle se iz naftalina stare parole, dodalo granicu na Drini, pretvorbu i privatizaciju pa krenulo. Čvrsto se odlučilo spriječit Beograd da otima naše, hrvatske solde, odlučilo se imat svoju, hrvatsku vojsku, učlanit se u UN ko samostalna država, likvidirat društveno vlasništvo, smanjit broj ne Hrvata u Hrvatskoj, ispravit nezadovoljavajući zemljopisni oblik države, itd., itd. Ključno je ipak ostalo ono hrvatski portafoj u hrvatskom špagu i hrvatska puška na hrvatskom ramenu.
I sad gotovo 40 godine nakon Proljeća i dvadesetak godina od početka demokratskih promjena dobro bi bilo podvuć crtu i vidjet đe nam je portafoj, a đe puška.
Portafoj sigurno nije u Beogradu, ali nije ni u Zagrebu, nije u hrvatskom špagu. Financijska industrija koja je skoro cijela u rukama stranaca sve naše solde isisa u neke europske i svjetske novčanike. Sve to potpomažu cijele privredne grane pod kontrolom stranaca, a i domaći tajkuni su skužili da je portafoje najbolje držat ofšor. Vanjski dug naše vjerovnike čini imaocima svih naših portafoja, onih već postojećih i onih koje tek trebamo punit. Bez ikakvih izgleda da će nam portafoje ikad vratit.
S hrvatskom puškom je malo složenija situacija. Hrvatska puška (pogotovo pištolj) možda i jest hrvatska, ali javlja se pitanje gdje nam ide hrvatsko rame. Sad je već izvjesno da hrvatskom puškom na hrvatskom ramenu neće zapovijedat hrvatska glava. Ulaskom u NATO postajemo kotačić u svjetskoj imperijalnoj mašineriji. Možda bi trebalo kao anti dot pokrenuti inicijativu hrvatski vojnik na hrvatskom tlu. Tako bi sve bilo jednostavnije i poštenije. A ne da nas tjeraju kupovat rashodovane finske fregate kako bi se u Mediteranu mogli igrat rata za niko ne zna čije interese. Možda admiral zna ukoliko je u međuvremenu naučio Engleski. Još su na taj skrap stavili imena Vukovara i Dubrovnika!?!
P.S. Ako ste sinoć slušali Sanadera, Šukera i društvo, poruka vam je jasna. Ostajemo gdje jesmo (u govnima) i ne talasajte! A u međuvremenu se može pročitat što o našemu stanju misli Ante Marković.
Post je objavljen 12.02.2009. u 10:21 sati.