Po fine se sireve ide na Strip. To je prilično ružan dio Pittsburgha, koji se kao uska traka (strip, jel) pruža uz Allegheny meni točno s druge strane brijega koji se, vrlo prikladno, zove Hill. Na Stripu su bila skladišta i Talijani, sad postoji jedna ulica koja je ružna, no dućani su na njoj lijepi, više manje na temu kuhinje (fina kuhinjska pomagala, prekrasno uređena trgovina začinima, meksička hrana, ciocolatteria...). Ima i veliki dućan talijanskom hranom, a ja kad to vidim....poludim. Pa sam tako poludjela za mozzarellom i burratom, te sam poklekla i sagriješila novčano. Nije toliko drastično, a ludovanje za sirevima mi ionako runs in the family...postoji naime čuvena epizoda iz ranih 80tih s mojom mamom, francuskim sirom i švercanjem malog volana iz Italije, ali o tome jednom drugom prilikom.
Pojedoh i dobre američke palačinke. Puter može, javorov sirup ne. Nakon nekoliko probanih vrsta i ponovljenog osjećaja da mi zubi trnu od šećera a ostatak užasa se slijeva izravno u bedra (sastav: otrov, još malo otrova i voda), prešla sam na jabuke s cimetom - to puno bolje paše uz te debele palačinke.
Mislim da se sad već iz aviona vidi da me uhvatila glad za nečim finim...
Post je objavljen 12.02.2009. u 08:59 sati.