Marketing
Alatka pravog muškarca
Da bi muškarac suvremenog doba uspješno kročio kroza sve bure i oluje svojega života bez prevelikih posrtanja, spoticanja, padanja, glavinjanja i tome slično, potrebno mu je na tom dugom putu razvijati čitav niz vještina, znanja i sposobnosti, između ostalih tričarija naravno, tipa kao što su pamet, snaga, odgovornost, brižnost za svoje bližnje i tako dalje i tako bliže...
Kao što su već generacije prije nas veoma mudro zaključile kako bez pravog alata teško može biti ikakvog zanata, tako evo sad i ja koristim priliku objaviti i objasniti puku čitalačkom sve vrline i pokoju manu alatke nad alatkama koja je godinama već, neodvojiva od moga bića, stalno, konstantno pače i permanentno je nosim sa sobom gdje god se kretao, kročio, hodio ili pak dokoličario...
Idealno mjesto za nošenje takve alatke oduvijek je bilo naravno - u hlačama, međutim kako smo posljednjih nekoliko godina nedvojbeno evoluirali u više pravaca, sada smo u prilici da izbjegnemo možebitne neugodnosti glede nošenja takve vrste alatke, jer smo pronašli idealnu formu(lu) - torbicu pederušu!
Da, naša alatka u pederuši je u zaista sjajnom položaju jer je zaštićena, na dobro poznatom mjestu i što je vrlo važno - lako dostupna, potrebno je otvoriti samo jedan "zip" i eto je za tili čas u našim rukama, spremne za djelovanje!
Nikada ne znaš kada će ti zatrebati, zato se ni u ludilu ne smijemo rastajati od nje...
Inače, standardna dužina ove alatke je oko 9 cm, a širina oko 2 cm. Debljina zavisi o količini pod-alatki u njemu. Iako je crvena boja standardna, postoje i u drugim bojama.
Oh da, vidim da sam već daleko odmaglio s tekstom, a još nisam objasnio najvažniju stvar - o čemu do vraga, ja ovo danas uopće brljetam!?
Paaa... dragi moji, vjerojatno već naslućujete - to famozno nešto o čemu pričam, ne može biti ništa drugo nego remek djela dizajna, vrhunac ergonomije, šampion učinkovitosti i praktičnosti, jednom rječju (pardon - u dvije riječi!) - njegovo veličanstvo švicarski nož!!!
Općenito gledajući, švicarski nož ima brojne i različite alatke, npr. odvijače - obične ili američke, otvarače za konzerve, vadičepe, pilice, kuke, povećala, pincete, zubotrebce i još sto drugih čuda koji su svi smješteni unutar drške noža i brzim izvlačenjem se stavljaju u upotrebu. Iako postoje mnoge imitacije, na drški pravog, originalnog noža, obvezatno se nalazi švicarski grb. Najnovije verzije noža uključuju čak i USB, digitalni sat, laser, MP3 i tko zna što još sve ne.
Iako pravi švicarski noževi imaju zaista "dobru" cijenu, ona je s druge strane posve u skladu s onom, tisuće puta izrečenom – “nisam dovoljno bogat da kupujem jeftino.”
Iz vlastitog iskustva mogu potvrditi da je zaista tako, jer evo, imam pravog "švicarca" već desetak godina, koristim ga svakodnevno u raznim situacijama i molim lijepo, nikada, baš nikada nije zakazao!
Bilo da se radi o rezanju recimo - pršutića, sira, jajca ili krumpira, bilo da je potrebno liberalizirati kakvu konzervu ili u krajnjem slučaju pritegnuti poneku nestašnu vidu, svejedno…
Kao što već rekoh, pojam švicarskog noža isti je kao i kod Ferrarija - crvena boja. Ovaj moj je međutim plavi, originalni nautički. Osim standarnog noža, odvijača i otvarača, ima čak i onog skrivenog vraga kojemu se trenutno ne mogu sjetiti imena, koji služi uglavnom za krpanje ribarskih mreža, no priznajem, do sada ga nisam baš previše koristio.
Neka ribar plete mrižu svoju, neću ja!
Pinceta je još uvijek na standardnom mjestu, ali čačkalicu sam negdje zagubio u bespućima zemljopisne neozbiljnosti, nikad je neću prežaliti, kmee, kmee...
Naravno, kao i u svemu drugom - sa švicarskim nožem valja biti izuzetno oprezan jer je oštar ko pit bull, afganistanski hrt, čivauva i pekinezer, svi zajedno!
Također, nije ni u kom slučaju preporučljiv za one tananih živaca, tipove koji su laki na obaraču, nikad se ne zna u kojem grmu leži skočimiš...
Iako mi je moj "mali plavi" milijun puta pomogao u životu, jednom me čak, ničim izazvan, doveo u vrlo nezahvalnu situaciju. Naime, prije nekoliko godina, putovao sam prema metropoli na jedan, za mene jaaaaako važan događaj, o čijim je rezultatu ovisio prihod od nekoliko desetaka tisuća kunica u moj ili nečiji tuđi džep.
Bilo je zimsko vrijeme upravo kao i ovo sada, ali puno hladnije, pola Hrvatske je tih dana bilo zameteno snijegom i okovano ledom. Prema Zagrebu sam putovao nekakvim redikulastim autobusom koji je napredovao sporije od "vlaka u snijegu". Uglavnom, putovanje kroz snježne nanose odužilo se na pitajdragogbogakoliko i već sam za vrijeme vožnje kroz Liku razmišljao da ukoliko uspješno obavim taj jaaaaako važan zadatak, slijedećeg se dana ne vraćam prema Trogiru autobusom, već letim avionom pa kud puklo da puklo.
Negdje oko Karlovca, definitivno sam odlučio, da se bez obzira na ishod "posla", vraćam avionom. Dvadeset i pet minuta leta, dovede me na prag kuće za tren - u odnosu na avanturu rasklapanim autobusom - neprocjenjivo.
Uglavnom, u metropoli je sve krenulo sjajno, pregovori i razgovori ugodni - uspješno obavljeni i nakon svega sav vedar, ozarena lica dođem sat-dva ranije na Pleso.
Od prtljage imam samo jednu torbicu, to niti ne moram predavati u bunkere aviona, karta je u džepu, sve pet.
Sjedim u čekaonici, nešto čituckam, promatram putnike koji idu prema drugim krajevima svijeta, prolaze kroz policijske kontrole, radare, rendgenske zrake, znate već kako to ide…
Kad mi odjednom sine – čovječe, imam nož kod sebe!
Švicarski nož!
Kako ću u avion???
A nije bilo prošlo previše vremena od onog famoznog jedanaestog rujna, pregledavalo se sve živo...
Šta ću sad?
Ništa, priđem jednom policajcu, objasnim situaciju kak eto imam taj nož, čak mu ga i pokažem, krekećem kako nisam planirao letjeti avionom ali eto, šta je tu je, je li...
Policijaca mi ljubazno odgovori: "Ne možete s tim nožem u zrakoplov!"
- Jadan ti sam ka i nisam, a di ću sad s nožem?
- Morate ga ostaviti ovdje, u zračnoj luci!
- Čoviče moj lipi je li znate koliko me taj nož doša love, a koliko mi samo vridi, a šta ću vam poć govorit...
- Ovako gospodine - ne da se policjot- nož ćete staviti u prtljagu koja ide dolje u bunker, dogovoreno!
- A...ali... imam samo ovu malu torbu!
- Žao mi je - ili tako ili nikako!
Dooooobro, kažem ja skrušeno nadasve, ovako je najbolje, vuk sit a koze na broju, o Blože mili jeli čuješ šta mi on to govori da bacim nož ća, ma rađe bi se opet vraća busom priko zamrznute Like....
U svakom slučaju, dvadesetak minuta prije polaska, konačno pozivaju i putnike prema Splitu, stajemo poslušno u red i tako to kako već ide.
Sad više nemam ništa uz sebe, samo novčanik i mobitel, prolazim pored kontrole bez problema, ali jedan drugi policajac, strogog izraza lica, poziva me sa strane...
- Gospodine, nemojte se ljutiti, ali moramo vas pregledati...
- Čovječe, šta je sad...
Ispraćen sumnjičavim pogledima ostalih putnika, privedu me u neku sporednu kabinicu, a moja klaustrofobija trenutno skoči na n-tu potenciju...
- Svucite jaknu, džemper, hlače, skinite sat, remenje, ovo-ono, izujte cipele, čarape...
Ente robijo, pari da sam najgori kriminalac, pripadnik svih mogućih terorističkih organizacija...
Ajde muči, nije se s rogatim bost, grintam sam u sebi...
Potrajalo je to par minuta i naravno, policajci kod mene nisu pronašli ništa nepoćudno ili terorističko, ali sve u svemu, da mi je bilo ugodno - pa baš i nije...
Nešto kasnije se mislim - hm... bit će sigurno onaj prvi policajac posumnjao na moju možebitnu dvostruku igru Ii nevještu glumu pa mu kao s jedne strane odvraćam pažnju nekakvim blesavim švicarskim nožem a s druge, tko zna šta još sve ne nosim sa sobom...
A ja pošten ka sunce!
Sve je dobro kad se dobro svrši...
Ali kao što vidite, zbog mog obožavanog švicarskog noža zamalo nisam završija s tuđim, agresorski nastrojenim prstima u jednom tjelesnom otvoru kojeg ovom prilikom nije potrebno eksplicitno imenovati.
Da su me barem policajke izdrpale, ajde još nekako ali ovako, hm…
Zaključak - pametni znaju zašto služi švicarski nož!
I da, shvatili ste već, naslov posta je bio čista “navlakuša”. Mada, iako se podrazumjeva kako je glavni junak ovog posta najvećim dijelom svojina muškaraca, meni je ipak puno draže kad se on nalazi u ženskim rukama.
Mislim, svaka čast svakome, ali one ipak bolje s njim barataju!
Još jedan!
Post je objavljen 12.02.2009. u 08:18 sati.