nebo je plakalo nad gradom...
par velikih kisnih kapi je palo na mene...
pocelo je padati sve jace i jace...
to je moja sudbina... da kisnem...
i prestala je...
zar vise ni kisa ne zeli pricati sa mnom?
pricaj mi kao onda...
sjecas li se kako je bilo lijepo... kako smo uzivali?
da, tada smo bili mladi i naivni...
ali tijekom cijelog zivota nosimo nesto djecje u sebi...
nikada ne odrastemo u potpunosti...
pricaj mi opet... kao onda...
sjetit cu se svih onih lijepih vremena...
uzivat cu kao nekoc...
samo nekoliko trenutaka...
da se sjetim...
tog osjecaja koji me znao ispuniti cijelu...
zelim ga osjetiti ponovno...
ne svidas mi se u tom sivom odijelu...
puno si ljepsa ljeti...
tada cak i iskre frcaju iz tebe...
ponekad te i sve boje znaju pratiti...
jer tada si najljepsa...
a ja dok pricamo po ljeti,
kupam se u moru i uzivam...
uzivam u onim zadnjim trenucima slobode...
Post je objavljen 11.02.2009. u 22:10 sati.