Izlazim sva zadihana iz škole i zastajem na predivnom suncu koje mi skuplja zjenice i svojom moćnom svijetlosti neda da gledam.
Žmirim, žmirim i čujem kako moja prijateljica trči do mene te se polako zaustavlja. Osjećam kako ubrzano diše i izgovara nešto o nebu, a ja ju ne čujem jer se nalazim u predivnom trenutku nakon šest mjeseci. Taj sam dan ponovno osjetila sunce na svojoj koži kako me grije i probija svojim zrakama moj crni kaput te dopire do mojeg tijela. I grije me...grije...
Otvaram oči i odlazim na tribine. Dok dečki igraju nogomet, a ostatak razreda priča o upisima polako se povlačim na vrh tribina jer me ne zanimju ti razgovori. Samo me čine nervoznom. Trčim...trčim sve do kraja najviše tribine te se zaustavljam i verem na najvišu stepenicu. Svojim dlanovima hvatam šipku te se vrlo čvrsto držim i uživam. Napokon uživam u prirodi, u vremenu, u mislima, u okolici škole, u toplom zraku i u visini.
Počimam pjevušiti sleeping sun baš onaj tren kad se pojavila prijateljica i prekinula me u predivnom trenutku. Pitala je uživaš, ha? Odgovorih s iznenađenjem i oduševljenjem DA. Izusti dobro, idem...neću kvariti trenutak...i ode. Ostadoh sama te nastavljam pjevušiti istodobno gledajući predivno nebo koje je mijenjalo boju svakih pola sata..U daljini začujem školsko zvono koje me probudi iz trenutka u kojem bih htjela ostati čitav život. Puštam ruke te trčeći odlazim do svojih stvari. Trčim velikom brzinom i uživam u vjetru koji mi nosi kosu i mazi lice. Sva zadihana stajem i uzimam torbu te nastavljam dalje trčati da ne zakasnim na sat. Ulazim u učionicu koja je smrdljiva i zagušljiva..otvaram prozor da udahnem zraka te polako dižem pogled prema nebu koje je bilo toliko lijepo da sam skoro zaplakala od sreće.
Nastavnik ulazi u učionicu i pozdravlja razred, a ja polako sjedam i otvaram knjigu iz vjeronauka..nakon dvadesetak sekundi okrećem glavu prema prozoru gledajući nebo išarano bojama i mislim si kako na svijetu postoji mnogo stvari koje te mogu usrećiti..
Baš taj dan ja sam bila sretna i moje misli su bile opuštene. Nisam mislila ni na što. Shvatila sam da za sreću nisu potrebne samo stvari koje se kupuju, a to su razne sitnice..Kada se osjećaš najslabijim na svijetu i kad si pretrpan brdom svakakvih problema dovoljno je da pogledaš na sekundu u nebo i shvatiš koliko si zapravo sretan što možeš doživjeti tako divan trenutak...jer imaš zdravlje, imaš obitelj, imaš prijatelje..voljen si i živiš.
Stoga, ako tražiš sreću znaš kako je naći :)
Ja sam svoju pronašla i točno znam kako ću se osjećati baš kao i onda. Znam, jer takav se trenutak pamti i niti jedna loša misao ga ne može nadvladati.
Jer samo on vlada. Taj osjećaj. On je kralj, a moje tijelo je njegovo kraljevstvo.
Post je objavljen 11.02.2009. u 20:49 sati.