Sinoć sam promatrao
Plavetnilo neba.
Zatim sam, u mislima,
Došao k tebi i gledao
Plavost očiju tvojih,
Šuteći.
Najposlije, rukom
Dodirnuh tvoje pletenice,
I počeh šaputati riječi
Bez smisla.
Nasmijavši se, iznenada,
I sebi, i nebu,
Dugo sam gledao
Tvoje oči,
Plavetnilo neba.
Dragutin Tadijanović
... Nasmijavši se, iznenada,
I sebi, i nebu,
Dugo sam gledao
Tvoje oči,
Plavetnilo neba. ...
Post je objavljen 11.02.2009. u 18:38 sati.