ja vjerujem u sudbinu...
ne u boga,ne u hrpu drugih stvari...ali u jednu određenu silu koja nas vodi...u to vjerujem...
isto tako vjerujem da ponekad treba krenuti ispočetka...zatvoriti neke stranice...i ispisati nove...
stati, razmisliti, procijeniti...za što se vrijedi boriti...
tko smo i što želimo...napraviti svojevrsnu inventuru snova i želja, stvarnosti i mogućnosti...
i sve to zbrojiti i oduzeti...pronaći za i protiv...
odlučiti...
i krenuti...
ja sam vrlo odlučna osoba...i hrabra,ako zatreba...znam se boriti za ono što želim...ne pristajem na ništa manje od ostvarenja svojih snova...samo što to ponekad traži i žrtve..ponekad i prevelike...veće nego što smo spremni podnijeti...
ali,život nam ipak pripremi oslonac...snagu, volju i želju...u nama samima, i u drugima koji su tu za nas...
sva sreća pa imam puno podrške od nekolicine ljudi koje puno volim...što kada je najteže i kad treba odlučiti imam koga uhvatiti za ruku...i zamoliti za pomoć...
hvala vam,najdraži moji,jer bez vas...ne bi imala krila...
a imam ih...i to krila za velike i opasne...daleke letove...
i volim to što sam izabrala, taj teži put...što se ne mirim sa manjim od onoga što želim...
teško je...ali...vrijedi...

zato, bez obzira na sve...znam da ću se uvijek boriti...kao lavica...što i jesam...i da ću uvijek letjeti visoko...široko raširenih krila...
Post je objavljen 11.02.2009. u 16:22 sati.