Marketing
MERIDA I BUSEVI
Za put od 1.200 km od Ciudad Bolivara do Meride trebalo nam je oko 20-ak sati. Ali toliko smo se navikli na voznju busom i autobusi su tako moderni da nam nista nije problem sto se putovanja tice. Nevjerojatno je kako mi Hrvati mislimo da smo naj za ovo, naj za ono, kako imamo naj plaze, naj obalu, naj ljude, naj sve, a toliko je toga ljepse drugdje. Evo odmah dokaza - Venezuela ima siguno puno bolje i kvalitetnije buseve nego Hrvatska. Oni koji se podsmjehuju na ovu tvrdnju, nek dodju tu pa ce vidit. Postoji sijaset kompanija koje voze svukud i svi ti busevi su na kat, s wc-om i klima-uredjajem. Jedini minus je da tu klimu stave na minus dva stupnja, pa se smrzavamo unutra. Al sjecam se iskustva u Srednjoj Americi, pa na +35 gradskog zraka vec u rukama imam 2 duge majice i trenerku i to obucem cim udjem u bus. Zbog jeftinog benzina i cijene karti su smijesne. Npr. tih 1.200 km busom nas je kostalo oko 120 kn.
Jos jedan problem je da se ovdje vozaci busema trkaju. Voze ludo, preticu na punoj crti, pred zavojima, ulaze u skare, ma ludi su! No, mi ionako putujemo uvijej nocu, pa samo osjetimo njihanje autobusa, kocenje i nista vise. A zasto putujemo nocu? Jer busevi imaju siceve koji se spuste sigurno do 140 stupnjeva, skoro kao krevet. Uz to ustedimo na spavanju u hostel, koje li pametne ideje tako putovat, zar ne?
U Canaimi smo bili upoznali Spanjolca Juana s Kanartskih otoka koji radi na cruiseru 2 mjeseca, a 4 mjeseca putuje i tako opet. Vrlo elokventan decko, voljan pomoci, pa smo se prikeljili njemu da nas vodi po putu. Nakon 14 sati voznje, stigli smo u Barinas i tu uhvatili drugi bus od 4 sata to Meride. Bio je to mini-bus za 15-ak osoba, a ispred nas tri klinca od 6-8 godina, Dali, David i Daris. Dali je bila najsimpaticnija i stalno nas je gledata sa sjedala isprd nas jer je valjda rijetko kad vidjela bijelce jos jednog obrijane glave, a drugu s plavom kosom. Ja sam joj se par puta nasmijao, pa se polako priblizila, nesto pitala, a onda totalno oslobodila. Pred nama je pjevala, plesala i sve sam to snimao, to morate vidjeti kad postavim video-snimku tu na blog. Jos sam se pretvorio u madjionicara za to troje djece i izvodio neke rudimelalne trikove s rukama. I dok se Dali divila svemu, Daris je sve samo mudro gledala i skoro uvijek otrkila u cemu je trik.
Uz nas, u busu je bio i ceski par koji je u Meridu isao na planinarenje. No, kad smo dosli u Meridu, oni zajedn os Juanom su zavirivali u svaki prostor na kojem je pisalo posada ili hostel, a ja sam im lijepo rekao da idemo vidit u hostel Guamanchi koji je ujedno i agencija za razne izlete. No ovo troje su se ponasali ko cesi, hahaha, gledali svugdje samo da ustede. Kad mi je prekipilo, dok su oni pitali za cijene u nekom hostelu, rekao sam Barbari da idemo dalje i mi odmah nasli taj Guamanchi. Nikog nije bilo od gostiju, cijena na noc 10$, a sobe kao u hotelu. Barbara se nije mogla nacudit da tog ima za 10$. Prvi put joj je da putuje na ovakav nacin, kao backpackeri (back - ledja, pack - ruksak, dakle backpacker - onaj s ruksakom na ledjima). Dosad je samo koristila hotele i to one skupe, prvoklasne. Rekao bvi da se snalazi dosta dobro, ne gundja bas za nista, jedino previse hvali samu sebe kako je izdrzljiva i kako sve to stoicki podnosi.
Smjestivsi se, bukirali smo sutrasnji let paraglidingom (prvi put u zivotu) i krenuli u grad na veceru. Jeli smo pizzu, u lijepom restorancicu u centru grada koji je svjez po noci u uvijek u oblacima, zbog nadmorske visine od 1.500 m. Na standovima sam trazio crvenu, komunisticku majicu Chaveza, al nevjerojatno da je ovdje nitko nema. I svi me cudno gledaju kad je pitam. BAs se vidi da im nije drago kad to pitam ,da sam kasnije morao po tiho pitat ljde po standovima, ko da ih pitam za nekog okorjelog neprijatelja zemlje. A to im je el presidente! Pa tko onda uvijek glasa za njega kad ga nitko ne voli. Majica ionako nije za mene, za frenda je kojeg necu imenovat da nebi dozivio linc, ali prijatelju, mogu ti reci da sam nasao drugu opciju. Donijet ce mi je Alejandro u Europu kad se vrati za mjesec dana, pa ces je imat. Nista od majice, al nasao sam si dva para naocala. Na standovima su ih prodavali po 5$, ja usao u neku luksuznu trgovinu naocala da vidim koliko tamo kostaju, kad opet 5$! I sve RayBan i ostale marke. Vjerojatno lazne, al trgovina se cini predobra da bude sve lazno u njoj. Uglavnom, ja sam ih kupio. U najgorem slucaju cu ih stavim na svoj blog i prodat 5x skuplje. Postao sam pravi trgovac i moj moto jest - svaka stvari ima svog kupca. Da se malo promoviram, ak vas zanima sto sve prodajem, kliknite ovdje.
Drugo jutro spremni za paragliding... ali o tome drugi put.
Post je objavljen 06.02.2009. u 13:07 sati.