Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/broco

Marketing

BLESIMETRI


Kažu da je kupac uvijek u pravu. U medijima to bi bio slušatelj, gledatelj, čitatelj…E, baš ti kupci informacija i priloga TV, radijskih i novinskih djelatnika imaju pomoću Interneta mogućnost javnog prosvjedovanja, komentiranja, predlaganja, kuđenja, hvaljenja. Sada ne bih o uradcima koje svakodnevno čitamo i slušamo. O tome je pisano, piše se i bit će pisano.

Ja bih ovoga puta o kupcu. Gledatelju, čitatelju, slušatelju. Dakle o sebi.
Raznorazni forumi omogućili su svakome da izrazi svoj sud, komentar o nekom tekstu. E, upravo ti forumi, odnosno „komentiraj članak“ pretvorili su se u svojevrsne polemike između sudionika, iznošenje svega i svačega, stavova od kojih čovjeku zastane pamet. Rekao bih – to je svojevrsni Blesimetar! Raznorazni komentari u meni izazivaju različita raspoloženja. Kod nekih se slatko nasmijem (jer su toliko stupidni da me ne mogu niti naljutiti), kod nekih (časna manjina) se zamislim, a kod nekih se razljutim. Na žalost, ovi posljednji u debeloj su prednosti nad prvima. „Komentatori“ najmanje pozornosti posvećuju članku već traže greške u opremi, tekstualnim pogreškama, napisanim glupostima i nelogičnostima, a većina od ove većine svojim neukusnim komentarima trandžira sudbinu osoba o kojima se piše. Pri tome ne biraju riječi. Posljednji tekstovi o stradavanju pilota na Velebitu potaknuli su foteljaške sveznalice u najokrutnije, degutantne komentatore kojima niti tragična smrt pilota nije sveta te se izruguju i zbijaju, samo njima, duhovite, opaske. Okrutno se poigravaju (okrutnije od bilo kojeg novinara najgorih trač rubrika) s osjećajima onih kojima su poginuli bili najdraže osobe na svijetu. A da pri tome nemaju nikakvu naznaku svojih tlapnji.

Pitam se tko su te osobe? „Čisti“ sigurno nisu. Iskompleksirane kukavice koje zaštićene Internetom, monitorom i anonimnošću pokušavaju preko nepoznatih IP adresa izboriti neko svoje fiktivno mjesto u društvu kojeg nemaju, a u svom - ozbiljno zdravstveno poljuljanom, umu smatraju da im zaslužuje. Pri tome na svaku dobronamjernu opasku da se smire reagiraju agresivno, svadljivo, uvredljivo… Jednostavno, čovjeku dođe da ih pozove „na kavu“, da se upozna s takvim „junačinama“. No, to je unaprijed osuđeno na neuspjeh jer takve osobe nemaju niti te hrabrosti. I što drugo preostaje dobronamjernom korisniku takvih foruma? Ne čitati ili se „operirati“ od takvih i praviti top-listu listu „komentatora-blesimetara“.


Post je objavljen 11.02.2009. u 12:58 sati.