Vrijeme je za novi post... stvarno predugo nisam pisala... i žao mi je reć da ni sad neću ništa pametno napisati, jer nemam inspiraciju, a vi mi niste rekli o čemu da pišem... Bolesna sam... i ne idem u školu... Fali mi moj 8a! =(
Nedavno mi je jedna frendica pričala o curi kojoj novac predstavlja nevjerojatnu sreću, radost i veselje... smatra kako ima sve u životu i kako je najsretnija osoba na svijetu... napravila je nešto grozno... a nije se zbog toga ni pokajala.. nego se hvalila.. pa ako ta cura ovo pročita, poručujem joj, neka se osvrne oko sebe... neka pogleda koliko ima prijatelja? ne mislim onih koje ima zahvaljujuči tom novcu... mislim na prave prijatelje... ako ima takvih... Neće nikog pridobit ako mu plati pizzu... ako mu da jedan od svojih mobitela, jer joj ne trebaju tri, ako joj posudi najdražu torbu ili ju zove da prespava kod nje, a onda podići 10 fimova, kupiti tonu sokova i čokolada... Tako nitko neće misliti ono što želiš... tvoja će prava prijateljica cijeniti tvoj smisao za humor... razumjeti što govoriš i u tišini... na daljinu će vidjeti da nešto nije u redu... i bit će sretna zbog tebe... ne znam tko je lošiji... ti, s bezvrijednom, jadnom, malenom osobnošću ili te tvoje ''prijateljice'' koje trće za tobom i iskorištavaju sve u vezi s tobom... ne znam tko će ikad pasti niže... A tebi, ako je novac jedino što ti je potrebno u životu, razmisli malo, tko si? koji su ti proriteti? što te zapravo usrečuje? zar stvarno nove cipele za koje ćeš na kraju reči da nisu dovoljno dobre? nova majica koja ti se nakon što ju 2 puta obućeš neće više svidjeti jer ćeš promijeniti styling? Kad naučiš, da ti više od ičeg znači običan iskren prijateljski pogled (a ne onakvi puni gađenja kakve najčešće dobivaš), osmijeh pun ljubavi (a ne onakav kojim te ismijavaju iza leđa), onda djevojko, možeš puna pouzdanja reči kako si sretna... to se zove odrastanje...
Post je objavljen 11.02.2009. u 11:45 sati.