Pitam se..
zašto šutiš..
Zašto skrivaš..
svoje poglede od mene.
Kao da smo postali..
stranci..
pitam se..
zašto me boli..
svaka tvoja gruba riječ..
Pitam se..
zašto moje suze..
tako bole..
i zašto peku moje..
obraze.
Pitam se zašto..
čitaš svaku moju riječ..
zašto se tako blago..
smiješ?
Pitam se da li ti je..
zbilja svejedno..
i sad kad pogledaš u moje..
oči..
slutiš li?
Zar je tako teško biti..
čovjek?
Imam pitanja..
ali nemam odgovore..
Ali na jedno pitanje imam odgovor..
jedino što znam i što moje..
srce zna..
makar je ponekad teško..
Teško vjerovati u bolje..
sutra..
znam da..
iza tvog ozbiljnog lica..
se nešto krije..
I znam da ću uvijek znati..
baš i ono što ono zna..
ja ću uvijek vjerovati u to..
I možda i onog dana..
kad me prestaneš..
voljeti.
Nebrojeno pjesama sam posvetila jednoj osobi..ali znam da će ova pjesma biti moja posljednja pjesma,baš kao i kako kaže pjesma mrtvog pjesnika, kad postanem samo mrtvo slovo..ova pjesma govori sve što može reći..baš i onoliko koliko riječi i ima. Ova pjesma je pjesma jedine ljubavi..posvećena samo tebi..
Post je objavljen 11.02.2009. u 11:55 sati.