jučer sam izašla iz njegovog auta oko ponoći, ušla u dvorište i kad je auto otišao nisam se više mogla držati na nogama-sjela sam na mokar pod i počela plakati.
bila sam sinoć sa sašom, nekih sat vremena smo se vozikali po praznim cestama i vodili usiljene razgovore, mislim da mi je bilo zlo već nakon pet minuta. saša je, naime, zauzet. iako ga to nikad nije sprječavalo da se malo poigra s prijateljicom, sa mnom i ko zna s kime još. međutim, problem je nastao kad sam se ja jedno jutro probudila i shvatila da saša nije samo netko kome bih rado pala pod jaja. zadjih par dana umjesto učeći, provodila sam vrijeme maštajući o ljigavim romantičnim susretima, valjanju po travi i inim gadostima. pala sam!
na moj prijedlog je došao po mene. htjela sam nastaviti igrati igru, pokazati se ranjivom i nježnom i izmanipulirati ga da počne intenzivno razmišljati o meni. ali saši se više nije dalo igrati.
površan je kao i svi ostali. da je i solo, ne bi bio sa mnom, jer bi mu smetalo kako se ponašam vani. kako su ljudi jebeno plitki!
užasno me strah priznati, ali za promjenu, želim samo malo ljubavi..
Post je objavljen 11.02.2009. u 08:34 sati.