Mislila sam da sam potpuno Tvoja,
da Tebi sve dajem,
da se samo Tebi divim,
da se potpuno u Tebe pouzdajem...
Oh, koje li je zaprepaštenje nastalo
kada sam uvidjela da Te moje srce još nije prihvatilo.
Kojeg li iznenađenja kad sam uvidjela da
sam Te voljela samo razumom, a ne srcem!
Bilo mi je teško priznati,
bilo mi je teško priznati da Te držim
izvan srca i puštam Te da kucaš,
a ja ne otvaram vrata...
O, kako li je teško bilo priznati!
Koliko suza sam isplakala...
No, baš kroz te suze, kroz to priznanje,
Ti si ušao u moje srce!
Unesao si pouzdanje, mir, ljubav, utjehu...
Suze i priznanje - kroz to si ušao u moje srce..
Hvala Ti...
I molim Te, ostani u mom srcu zauvijek!
Post je objavljen 10.02.2009. u 19:14 sati.