U nastavku možete pročitati kolumnu iz priloga Transport i logistika u dnevniku Business.hr od 09.02.2009:
U jednom hrvatskom dnevniku nedavno je objavljeno da su zalihe hrvatskih kompanija u listopadu 2008. u odnosu na preklanjski listopad porasle za značajnih 13,7%. Međutim ako smo pratili ove statističke podatke mogli smo primijetiti da se takav trend nastavlja već duže vrijeme. Prema podacima iz Fine, 2007. godine zalihe su bile 19,4 posto više nego 2006.
Državni zavod za statistiku je pak objavio da su zalihe gotovih industrijskih proizvoda na kraju srpnja prošle godine bile osam posto veće nego u istom razdoblju 2007, a u rujnu devet posto veće.
Sredstva zarobljena u zalihama su ogroman potencijal kojeg se poduzetnici sjete tek u doba „mršavih krava“ (čitaj krize) koje polako dolaze. Kad je ekonomija u ekspanziji (doba biblijskih „debelih krava“), o upravljanju zalihama poduzetnici ne govore previše. Neki pak govore (naročito poduzetnici starog kova) da je bolje imati robu na zalihama nego je nemati. No što ako mehanizmi upravljanja zalihama (ako su uopće i postojali) u vrijeme usporavanja rasta i dalje funkcioniraju kao i u „mirnodopskim“ vremenima?
Što se može dogoditi najbolje ilustrira primjer najvećeg proizvođača mrežne opreme na svijetu – firme CISCO. CISCO je u razdoblju 1990-2000. prikazivao rast profita u 40 uzastopnih kvartala. Nakon sloma dot-com kompanija 2000. godine potražnja za CISCO-vim proizvodima je stagnirala, međutim njihovi planeri to nisu uzeli u obzir nego su i dalje naručivali i proizvodili jednako kao i do tada. Na kraju 2001. godine CISCO je bio prisiljen otpisati 2,2 mlrd $ zaliha. Istodobno je objavio 2,6 mlrd $ gubitka i otpustio 8500 ljudi.
Zapravo, ono što se dogodilo je uobičajena tromost sistema jer su u doba rasta i očekivanja pozitivna i onda je prema uobičajenom mišljenju potrebno gomilati robu kako bi održavali nivo zadovoljstva svojih kupaca i povećali udio na tržištu. Kako se dolazak krize u pravilu ne prepozna na vrijeme, rast zaliha se nastavlja iako se aktivnosti u gospodarstvu smanjuju.
Kako izbjeći ovu situaciju i osloboditi zamrznuta sredstva koja stoje u zalihama, a koja nam tako trebaju u doba nelikvidnosti?
Analiza zaliha
Prvo što morate napraviti je saznati kakve zalihe uopće imate, kolike su one i koliko vas koštaju. U tu svrhu nam stoje na raspolaganju alati kao što su ABC i XYZ analiza te analiza koeficijenta obrtaja, kojima se zalihe kategoriziraju prema važnosti (vrijednosti) i prema oscilacijama u prodaji. Isto tako morate saznati kako su i zašto nastale vaše zalihe. Analiza zaliha će identificirati tzv.“mrtve” odnosno nekurentne zalihe. Dvije stvari su bitne u vezi nekurentnih zaliha: prvo, da ih se pokušate na svaki mogući način riješiti (rasprodaja, otpis i sl.), a druga je da se uspostavi redovno praćenje tih zaliha kako bi se moglo pravovremeno reagirati na njihovu ponovnu pojavu.
Politika zaliha
Nadalje je potrebno odrediti ciljanu vrijednost zaliha odnosno definirati politiku zaliha. Većina manjih i srednjih tvrtki nema definiranu politiku zaliha već se vode "Forestgampovskom politikom": treba nam onoliko zaliha koliko nam treba... Politika zaliha je u direktnom odnosu sa razinom usluge prema kupcima - što su veće zalihe kupci u visokom postotku slučajeva mogu zadovoljiti svoje potrebe, ali su i veći troškovi njihovog držanja. Kao prvo, ne smijemo pomiješati visinu zaliha sa dostupnošću jer ona ovisi i o strukturi zaliha, a s druge strane nemoguće je zadovoljiti kupce u svih 100% slučajeva, jer to jednostavno previše košta.
Da bi vuk (u ovom slučaju kupac) bio sit, a sve ovce (zalihe) na broju (optimumu), potrebno je odrediti nivo sigurnosnih zaliha koje pokrivaju onaj dio nesigurnosti koja se ne može predvidjeti ili se ne može izbjeći. Da bi cijeli ovaj sustav funkcionirao treba jasno definirati tko je odgovoran za provođenje zacrtane politike zaliha i sve to onda redovno pratiti preko ključnih pokazatelja zaliha. Više o upravljanju zalihama čitajte na www.logiko.hr ili na business.hr
Post je objavljen 10.02.2009. u 09:55 sati.