Marketing
banda lopovska na svim paralelama
- revitalizirani post od 9.2.1009.
Kopanje po internetu se isplatilo. Pronašle su nevjerojatno pogodnu "last minute" ponudu: Kenija, sedam dana, put, boravak i hrana u vrlo luksuznom hotelu, sve za tri tisuće i dvije stotine kuna! Prije nego su uplatile još dvije mlađe kolegice su se na brzinu odlučile ići s njima, a isti dan su se priključile još dvije. Išlo bi ih i više da iz turističke agencije nisu odgovorili da je "last minute" ponuda iscrpljena.
Vozili su šest sati do Müchena, čekali nekoliko sati na aerodromu, zatim letjeli osam sati do Mombase, i nakon sat vremena vožnje minibusom, iz kojega nisu vidjeli niti jednog bijelca, stigli su u "Leopard Beach Resort". Prvo što su uočili kada su izašli iz autobusčića bio je ogroman natpis "DON'T FEED MONKEYS!" Mjesto gdje su se našle ih je oduševilo. Tropsko zelenilo, bazeni, more, prekrasni restorani, paviljoni, Jedino što se nisu mogle načuditi, gdje god su pogledale kočio se natpis upozorenja da se ne hrani majmune. Čak i kad su ušle u apartmane koje su dobile, na stolu se kočio natpis "DO NOT FEED MONKEYS!" Što pod tim misle – "Ne hrani majmune!"?
Iznurene od puta jedva su dočekale da se sruče na ležaljke na terasi apartmana. S prvog kata pružao se širok pogled na džunglu, plažu i more. I što su prvo napravile?
Nahranile su majmune.
Prvi majmun pojavio se desetak minuta nakon što su se raskomotile na terasi. Bojažljivo je stidljivo virio sjedeći desetak metara dalje na izbočini fasade. Morale su se nagnuti preko ograde da ga vide. Dobacile su mu bobi-štapić da ga ohrabre. Oprezno je prihvatio i lagano grickao. Dobacile su mu još jedan da dođe bliže. Pokupio ga je, ali je i dalje izgledao nepovjerljiv. Nakon nekoliko bobi-štapića i krekera sjedio je pred njima na ogradi terase. Bio je presladak s onim malim spretnim ručicama. Ispraznile su vrečicu i jedna je otišla u sobu pogledati imaju li kakvu kutiju s keksima.
Vidjevši da mu više ništa ne dobacuju, majmun je zakričao i munjevito skočio na stol. Čaše s koktelima su se rasule na sve strane. Zgrabio je praznu plastičnu vrećicu i protresao je. Vidjevši da je zaista prazna, razgnjevio se. Uskočio je u sobu i skočio na onu koja je upravo držala kutiju s "Kraš" napolitankama u ruci.
Međutim, njegov krik je isti tren dozvao još tri majmuna koji su se od niotkuda stvorili na terasi. Vidjevši kolegu koji je uskakao u sobu jurnuli su za njim. Njihova dreka iz sobe privukla ih je još desetak. U nekoliko sekundi apartman se napučio majmunima koji se skakali u svim pravcima. Teško je reći je li ih bilo dvanaest, dvadeset i četiri ili trideset i dva. Sve je bilo prepuno majmuna. Izvirali su iz otvora za ventilaciju, zavlačili se pod krevet, izvlačili njihove kovčege, torbe i plastične vrećice. Nevjerojatno spretnim prstićima otvarali su ciferšluse i torbice, izvlačili lijekove, te pukali tablete iz plastičnih ležišta. Gnjevni što nema naročitih poslastica razbacivali su sve oko sebe, prevrtali sve što im je bilo na putu, grabili komade garderobe i nabacivali se s njima. Njih šest se skutrilo na podu po uglovima dok oluja nije protutnjala. Srećom, nije dugo trajalo, ali ne treba ni reći kako je soba izgledala nakon što su se isto tako brzo udaljili.
Nekoliko trenutaka nakon toga ušao je crni sobar, bacio pogled ispreturanu sobu, na njih raščupane i razderane odjeće i smireno rekao:
– A! Nahranile ste majmune!
Osoblje hotela je još tri dana donosilo njihove gaće, grudnjake i tampone koje su nalazili razbacane po cijeloj teritoriji turističkog resora i okolnoj džungli.
Od majmuna se drugo ne može ni očekivati nego majmunarije. Što je najbolje, ono što je majmunima najbolje, čime se hrane, što najviše vole, svježe je voće, a njega je naokolo u izobilju. Ali ne, ne mogu odoljeti da ne upadnu u koju od soba kada im se pruži prilika i prožderu svaki drek na koji naiđu, uključujući lijekove i kozmetiku.
– Pa zbog toga zaista niste trebale ići u Keniju! – rekoh im kad su mi to ispričale.
– Kako? Zašto?
– Pa mi iz Hrvatske smo barem svoje lokalne majmune nahranili! Okrijepili smo Baš-čelika čašom vode! Kako niste iz toga ništa naučile?
Da, bili su mali i slatki i izvodili majmunarije. Sada možete o njima čitati svake godine u "Globusu" i "Nacionalu" pod naslovima poput "100 najbogatijih Hrvata" ili "100 najutjecajnijih…" i sličnima. Imate magazine poput "Storya" i "Glorije" koji ne pišu ništa drugo nego o malim majmunčićima, zapanjujuće kako su slični ljudima i kako spretni! Otvorite televiziju, prijenos iz Sabora, a ondje po klupama razvaljeni sami primati…
– I satove su vam pokrali, a?
Što će majmunu sat? Ne razumije svoje vrijeme, nema koncept vremena, dovoljno mu je znati je li dan ili noć i je li sit ili gladan, ali satovi tako neodoljivo svjetluckaju i tiktakaju i ako mu pružiš priliku sakupit će ih deset.
Jedina nam je isprika da nas nitko pametniji nije upozoravao da ne hranimo majmune, nego upravo obrnuto.
Post je objavljen 13.10.2015. u 10:45 sati.