Marketing
Dokumentarac o slučaju B.Lapthorne – kontroverzija i paranoja
Prvo moramo spustiti loptu na zemlju. Moramo se svi skupa malo smiriti i hladne glave sagledati cijelu situaciju. Nekako mi se čini da su napumpana svjetska kriza, nikad bjelodaniji kriminal oko nas, prazni postblagdanski novčanici, ispeglane kartice i u konačnici ova biblijski nezaustavljiva južina i kiša – konačno došli na naplatu, pa svi kolektivno šizimo i grizemo sve oko sebe. Ajmo se malo smiriti.
Ovo govorim s razlogom jer se u zraku može oćutiti nešto što mi se nimalo ne sviđa. Ne odobravam paranoju. A vidim da su i teorije urote nanovo uzele maha, čemu svi možemo svjedočiti kako u slučaju Hodak tako i u slučaju Lapthorne. Donekle je takvo raspoloženje i razumljivo zbog okrutne prirode prvog zločina, okolnosti koje su mu prethodile i sveopćeg novog šoka koji je poslije njega uslijedio(čitaj: slučaj Pukanić), malo tko od nas nije tada i to s punim razlogom imao svoju teoriju što, tko i kako; no ako je raspoloženje razumljivo ne treba mu vječno povlađivati - paranoja nije nešto što valja podgrijavati kao pire-krumpir. Iz razloga što to naprosto – nije zdravo. Za mentalno stanje bilo kojeg pojedinca, a kamoli nacije.
Stoga nikako ne odobravam paranoju u slučaju Hodak, paranoju australske tv-kuće i zlobne konstrukcije njihovog ´dokumentarca´ to jest bolje rečeno opširnije tv-reportaže o nesretnom slučaju B.Lapthorne - no isto tako ne odobravam ni likovanje, izrugivanje i huškanje od strane domaćih medija, koje je upravo u bujanju.
Ni jedno ni drugo ne vodi ničemu osim daljnjim nesporazumima i antagonizmima, a mislim da svaki normalan čovjek već poznate nam ´slovensko-hrvatske´ scenarije ne želi ponovo proživljavati sada kao ´australsko-hrvatske´. Među sobom se možemo smijati tuđoj gluposti, biti kivni na senzacionalizam i paparazzionizam australske tv-kuće, no dizati to i kod nas na sveopću žutoštampsku razinu krajnje je neodgovorno. Ono što bih voljela poručiti domaćim medijima je da je huškanje u mržnji spram Australaca sada potpuni promašaj i najmanje potrebno. Lakonski rečeno - najmanje je potrebno jer uopće nije potrebno; a potpuni je promašaj jer, pod prvo - da bi se sa njima prekogranično nabacivali kao sa Slovencima Australci su malo predaleko, a i da prostite imaju veći bumerang, a pod drugo - na bačenu im loptu neki naši mediji nisu zrelo i odgovorno uzvratili. Umjesto da se na kontroverzan i profesionalno upitan australski ´dokumentarac´ s naše strane uzvrati baš tako profesionalno kako oni nisu - dakle ozbiljno, dokumentirano, znanim činjenicama i argumentima, reagiralo se:
ili senzacionalistički i ratoborno u udarnim prime-time terminima,
ili senzacionalistički i nekritično slijepim kopiranjem/copy-pejstanjem njihovih upitnih i tankih teza na naslovnice dnevnih tiskovina, nadolijevajući još više ulja na njihovu vatru tj. navodeći još više vode na njihov mlin, prostirući im pred noge dodatne argumente za tezu da ovdje žive ili neki divlji i opaki otmičarski kriminalci, ili smo svi skupa paničari i maloumni pa ne znamo gdje živimo, jer nas mediji uporno uvjeravaju da je situacija gora nego što jest.
Kao uvod u reportažu, kratkim intervjuom, najružnije je iskorištena duboka bol roditelja pokojne B.Lapthorne. Roditeljima koji su izgubili dijete ne može se zamjeriti ništa, svaki prigovor upućen na njihovu adresu, vezan recimo uz način njihova odgoja ili način ponašanja dok su strepili nad kćerinom sudbinom, u ovom je trenutku samo utrljavanje soli na njihovu živu ranu i krajnje neukusan čin. Možemo se samo moliti da ovakva tragedija ne pogodi nas i pri tom otkrije naša prava lica, tko zna kako bi se mi ponašali. Njima se doslovno dogodilo najgore i njihovo mišljenje ne može ne biti negativno, zamjeriti se mora vampirskom novinarstvu žednom ljudske tragedije.
Poslije uvoda uslijedili su holivudsko izrežirani iskazi nekoliko fizički vrlo sličnih plavokosih djevojaka koje su navodno sve doživjele pokušaje otmica na istom mjestu gdje je pokojna Britt zadnji put viđena živa. Po meni ni jedan od tih iskaza nije djelovao pretjerano uvjerljivo, djevojke su tipične partijanerice i onaj tip mladeži koji se na odmor dođe pošteno napiti, a u takvom pijanom stanju najčešće ne znaju ni tko su, ni gdje su, ni što rade. Jedan od iskaza čak me podsjetio i na loše odglumljenu patetiku B-produkcije kakvu često gledamo u Oprah showu, uz zgražanje, suzenje, lomljenje ruku i grljenje. Koji su motivi te cure, pet minuta slave ili nešto drugo ne znam, no zapadni čovjek pije sve i svašta, doslovno i preneseno, stoga dramatiziranje u ovakvim reportažama sjeda kao naručeno, a na nama nije da sudimo.
Zatim je uslijedilo naglašavanje jednostavnih činjenica koje bi u normalnom kontekstu bile bezazlene, ali ovako izvučene iz konteksta dobile su prizvuk zlokobnog, uz debelo aludiranje na zločin, kao što su:
1. mračna unutrašnjost lokalnog noćnog kluba u kojem se ne naziru lica posjetitelja,
2. po navodima prijatelja/poznanika(?) Britt ih je u neko doba noći upitala – Gdje su Hrvati?
3. prisustvo većeg broja mladića, naglasak-Hrvata
4. naglašeno očijukanje hrvatskih mladića sa djevojkama pred noćnim klubom
5. učestali dolazak i odlazak nepoznatih vozila/tamnog kombija pred klubom
6. učestali ulazak/izlazak iz/u nepoznata vozila pred klubom.
Sviđalo se to nama ili ne, čak se i nama, domaćem svitu, lokalcima, nakon ovakve vrste reportaže nametnula sumnja i pitanje – Sve je moguće i Što ako stvarno postoji takva grupa otimača? No vrlo brzo, nakon prestanka gotovo hipnotičkog djelovanja odgledanog shvatite da ste - izmanipulirani u najboljoj Goebelsovoj maniri. Ta valjda znamo gdje živimo? Ili ne? Po nedavnim gotovo kaubojskim obračunima u Lijepoj Našoj izgleda da sredina za koju smo mislili da je poznajemo - stubokom mijenja svoje lice. Ako i jest tako, osobno smatram da stvari ipak trebaju biti vraćene u svoj kontekst, za to je dovoljno samo trezveno odgovoriti na neke postavljene teze:
1. Kakve su inače unutrašnjosti noćnih klubova? Svijetle ili mračne?
2. U kojem kontekstu je postavljeno ovo pitanje? Je li Britt pitala za njoj već otprije poznate mladiće s kojima je došla ili se općenito raspitivala ima li u klubu pored toliko stranaca/backpackera imalo hrvatskih mladića? Ovo je pitanje, po meni, ostalo nedorečeno, i grubo u zoni predrasuda i spekulacija.
3. Što je neobično u prisustvu većeg broja mladića pred noćnim klubovima?
4. Smatram da mladići i djevojke diljem svijeta u noćne klubove ne idu da bi slušali misu.
5. Što je u dolasku i odlasku vozila u klub zlokobno? Čime bi se u klub inače trebalo dolaziti?
6. Bilo bi krajnje neobično, ako ne i uznemirujuće, da vozila dolaze i odlaze bez vozača.
Na kraju osobno sam reportažu doživila ovako - sve jako krasno i uvjerljivo složeno, ali sa odmakom uvidite da od činjenica niste vidjeli ništa. A jedino činjenice moraju biti bitne. Uradak me donekle svojom pseudo-dokumentarnošću podsjetio na Blair Witch Project – izmišljenu stvarnost predstavljenu kroz lažan dokumentarac.
No moram odmah reći da su mnoga pitanja oko tajanstvene smrti male Britt uistinu ostala neodgovorena i zagonetna. Najviše me uznemiruje s pravom postavljeno pitanje – gdje su odjeća i stvari pokojne djevojke? To je jedina točka u reportaži s kojom sam se složila i koja mi ne da mira. Ako je pijana pala u more, ili krenula u noćno kupanje, odjeća bi se kad-tad negdje pojavila. Velika je razlika između slučajne nesreće i suludog čina kakvog luđaka. No bez svjedoka i materijalnih tragova, to je vrsta tragedije koja nerijetko i zauvijek ostane u sjeni tajni. Svima nama, ne samo australskoj javnosti, nego nama i roditeljima naravno - u najvećem je interesu da se slučaj riješi, ako je to ikako moguće. Zbog istine i smiraja duše. No ništa na silu, ništa paranojom i ništa preko medija!
Na kraju slijedi potpuno opravdana bojazan - ako reportaža ovako djeluje na nekoga tko tu živi, kako li će tek na nekoga sa drugog kraja svijeta tko uopće ne poznaje situaciju na terenu? Rješenje je, kako rekoh, samo ozbiljno i argumentirano izlaganje poznatih činjenica. Nikakve spekulacije, nikakvi senzacionalizmi.
Potez koji je PU povukla odgovor je u najboljem smjeru, kratko i jasno - foto-roboti navodnih sumnjivaca su crteži naših vrlo kvalitetnih službenika koji su provodili pijanu mladež, prepustite posao profesionalcima.
Post je objavljen 09.02.2009. u 23:13 sati.