Zanimljivo koliko su neki ljudi spremni manipulirati javnosti zbog vlasite promocije
Nedavno se u emisiji Hrvatske televizije ( koliko je to hrvatska televizija dalo bi se razgovarati ), Aleksandra Ace Stankovića ukazao nekadašnji stanovnik Splita, osnivač komunističkog biltena sa pornografskim tipom novinarstva, Feral Tribunom, Boris Dežulović. Nekoć možda cijenjeni novinar, danas tek osoba koja uživa u demokratskim dražima susjedne Republike Srbije.
U emisiji Thompsonovog neprikosnovenog fana Stankovića, Dežulović je bubno jednu od svojih mnogobrojnih laži, očito da " propali" novinar u nedostatku vlastite kreativne misli i stvaralačkog nadahnuća služi se najjeftinijim trikovima radi privlačenja pozornosti, a radi se naravno o njegovim zaslugama za Thompsonov uzlet na hrvatsku glazbenu scenu. Naime nekada djelatnik splitskog radija, na HRT-u izmislio je a onda i zavarao veliki dio javnosti, kako je eto baš on dobio jednu kazetu od Thompsona davne 1991. godine. Kako reče Dežulović, " krezubi mladić, duge ricane kose donio mi kazetu, mi je pustili i oslobodili demona ". Ostatak priče znate.
Ne samo što ovo nije točno, već se radi o čistoj manipulaciji, naime Thompson ljeta gospodnjeg 1991. uopće nije boravio na splitskom radiju, Marko Perković tih mjeseci nije napuštao rodne Čavoglave koje su bile pod stalnim udarom jugo-komunističke armije. Thompson, tada javnosti nepoznati mladić, snimio je jednu pjesmu, pjesmu koja je kasnije postala legendom i zaštitnim znakom ogromne većine hrvatskih branitelja-BOJNA ČAVOGLAVE. Ta pjesma, snimljena na jednoj staroj kazeti, polako ali sigurno se širila među braniteljskom populacijom i postala strašno popularna, branitelji sa svih strana Hrvatske su umnožavali tu kazetu i rado uživali u stihovima sve popularnijeg Thompsona. Odnosno pjesma se promovirala sama od sebe, i tek tada, već javnosti itekako poznata stigla do radio Splita. I opet je Thompson nije odnio dolje, već su je tadašnji djelatnici jednostavno skinuli i nastavili puštati u eter jer je pjesma dostigla neviđenu popularnost među narodom, među braniteljima, i donosila radiju veliku slušanost.
Što Thompson kaže o tome:
" Ne poznajm Dežulovića i ne sjećam se da smo se ikada sreli! Tu sam pjesmu napisao i snimio na običnoj kaseti u 9. mjesecu '91. u Čavoglavama. Tako snimljenu na običnoj kaseti moji suborci bi je presnimavali i poklanjali svima koji su je htjeli imati i kada bi išli u Split na odmor, rado bi je puštali po kafićima i tako je ta pjesma sama dopirala do ljudi. Pjesma je munjevitom brzinom masovno osvajala Dalmaciju potom i ostale djelove Hrvatske. Začuđujuće je da taj tako samouvjereno laže!? Urednik Edo Gracin (Radio Split) bio je prvi koji je došao do snimke i pustio je u javnost, a nikako taj Dežulović koji vjerovatno želi na sebe skrenuti pažnju i dati sebi na važnosti! "
Međutim pjesma se već naveliko slušala u većini hrvatskih kafića. Pitanje je zašto Dežulović laže?
Odgovor je jednostavan, on jednostavno ne zna drugačije, samim time ne može si pomoći, ne može odoljeti izazovu, svjestan da je njegovo vrijeme odavno isteklo, baš kao što je vrijeme isteklo i njegovom nekadašnjem listu, Feral Tribunu.
Zanimljivo da se na Thompsona nabacuju uglavnom luzeri tranzicije, patološki bolesne osobe, čast iznimkama koje kritiziraju dio štetnog folklora oko samog pjevača, koje su svoj razlog za život izgubile odlaskom sa povijesne scene jugoslavenskog diktatora. Druga stvar, ono što smeta hrvatsku javnost, veliku većinu te javnosti, Thompsonu se uvijek prigovara, nekad s pravom, kad nešto nije u skladu sa demokratskim standardima, ali nikada mu teroristički lijevi mediji ne honoriraju dobre stvari koje napravi, naime njegova velikodušna donacija vukovarskoj bolnici u iznosu od 132.000 kuna prošla je šutke među tzv. novinarskom elitom, ali zato svaki njegov eventualni gaf, dignu na sva zvona. Želim reći da danas, razni marginalci, društveno-politički marginalne skupine, nesuđeni saborski zastupnici, google sistemaši ( što je to zaboga:) ) i ostale " avetinje " nabacuju se drvljem i kamenjem na Thompsona a da zapravo neznaju kako je to sve počelo. Neznanje nije zločin, kao što nije zločin biti glup, neobrazovan, takvih je danas, nažalost sve više. Šteta da se u Hrvatskoj ne plaća porez na glupost, državni budžet bio bi prepun, a Šuker uvijek sretan i zadovoljan.
Post je objavljen 09.02.2009. u 22:58 sati.