(isječak iz staroga dnevnika)
____________________________________________________________
Dragi dnevniče,
dobila sam te za 16. rođendan, a tek te sada koristim. Ipak mislim da si kao stvoren da čuvaš moju priču, moje tajne.
17.07.2006.g.
(Nothing) Sweet about me-or just ten things you have to know about me
1. Obožavam sladoled. Nije bitno godišnje doba, vremensko razdoblje uvijek ga mogu jesti.
2. Mislim da su Beatlesi zakon
3. Loše sam prihvaćena u nekim (primitivnijim) sredinama
4. Ne podnosim nepravdu
5. Nije pametno dirati moje stvari bez moga dopuštenja (ne kužim, u čemu je problem samo pitati?!?!?)
6. Obožavam Jane Austen
7. Svaka slika koja je skicirana ovdje je mojih ruku dijelo (rekoh da volim crtati)
8. Omiljena boja mi je smeđa
9. Omiljeno piće-voda
10. Vjerujem da je papir bolji prijatelj od čovijeka (nadam se da ću to i dokazati)
Savršenstvo današnjeg dana savršeno je pristajalo vedrome nebu i suncu čije su se zrake presavijale na mojoj kosu. Hodala sam uspravno i podignute glave, zamišljajući da sam negdje drugdje, a ne tek u najskupljem trgovačkom centru New Yorka. Ipak uživala sam u tome što sam u hodu mamila mnoge poglede na sebe. Pozornosti nikada dovoljno, zar ne? Biti 'dobrostojeća' za mene je bio normalan dio života... Kako i ne bi kada tako ćivim cijeloga života. Kao princeza okružena svim blagodatima ovoga svijeta nisam mogla drugačije nego željeti još, željeti više... Nije da nisam znala kako ima onih koji nemaju nista, no tjesila me samo jedna misao....
....Se la vi*.....
*takav je život
____________________________________________________________
love is stronger than death.
Ako ste pročitali prethodni isječak zasigurno ste primijetili kako on upravo savršeno ocrtava moju plitkoću, oholost i sebičnost.... Toga dijela moga života se sramim ali mislim da je jednako bitan kao i ostatak jer vam pokazuje koliko me život promijenio.
I believe that imagination is stronger than knowledge,
That myth is more potent than history.
I believe that dreams are more powerful than facts
That hope always triumphs over experience
That laughter is the only cure for grief
And I believe
that love is stronger than death.
Robert Fulghum. Storyteller's Creed
Evo price moga zivota! Ona je doduse tek, na neki nacin, pocetak svega. Ne znam sto mi buducnost donosi. Mislim da je bitno, dargi čitatelju, da saznas i neke pojedinosti o mojoj obitelji koje bi mogle biti važne za cijelu priču.
Nas tri smo oduvijek bile složne sestre. I najbolje prijeteljice. Nije sve uvijek bilo idilicno, te smo se cesto (citaj svakodnevno) znale i svađati. Ali to je na neki nacin onako kako bi trebalo i biti. Mama Elisabeth (Lizzie), rođena umjetica, slikarica, je imala 21 godina kada je upoznala moga tatu Malcolma, mladog književnog kritičara, koj je tada imao 22 godine. Sreli su se na predavanju o nekoj dosadnoj knjizi. Bila je to, gotovo, ljubav na prvi pogled. Vjencali su se 6 mjeseci kasnije i nakon jos 9 mjeseci rodila sam se ja, Nadine, nakon 2 godine Jenna, te nakon sljedece 2 godine Sunshine. Život nam je prvih sest godina bio poprilicno savrsen. Bili smo slozna obitelj sa djecom, vise manje dobrom i poslusnom, koja nikada nisu uhvatila roditelje u svađi, jer ih nije niti bilo.
Sve se promijenilo jednoga dana. Nije to ipak bio ‘jedan’ dan, nego 20. listopad 1997 godine. Dan je bio kisovit i tmuran. Gromovi i munje su parali nebo. Vec od ranoga jutra magla se mogla rezati nozem. Ironicno, nije otisla zbog magle. Otisla je zbog sudara vlakova NY-ške podzemne željeznice. Otisla je na posao. Otisla je i nikada se vise nije vratila. Otisla zauvijek. Bio je to....najgori dan moga zivota. Ja sam tada postala ona koja nema nista. Kako me samo sram kada se sjetim onih rijeci koje sam napisala prije oko dvije godine u moj stari dnevnik. Ali i one su dio moje proslosti, zato moraju biti bas ovdije, priložene u ovome dnevniku. Od kada nema mame se probijamo kako znamo. Od tada smo cvrsce povezani. Moj tata tesko je prebrodio taj odlazak. Ali na kraju ga je donekle prebrodio, iako ga je trajno oslabio.
Kako je tata otpustio Victoriu, nasu domacicu koje se savrseno brinula o domacinstvu, jer je rekao kako vise ne zeli strance u kuci, ja sam preuzela maminu ulogu. Svako jutro bih ustajala i spremala dorucak za sebe i sestre. To mi nije bio problem, a njima nisam dopustala da mi pomognu jer sam smatrala kako ih ne treba opterecivati takvim stvarima. Danas vjerujem kako sam to radila jer je i moja majka tako obicavala. Zeljela sam vratiti ili nadomjestiti onaj dijelic nasega zivota nedavno grubo istrgnutoga. Jednostavno sam htjela da sve bude kao prije, iako tek sada shvacam koliko je to bilo nemoguce.
Nije nam ni zivot bio tako los, ali ja ne bih bila bjegunka da moj tata nije mislio da nam treba majka. I tako se ozenio lijepom Sarah koju je upoznao kada je jos radila kao prodavacica u supermarketu. Mislim da ju je mozda cak i voljeo. Ali ne kao mamu. Srah je u pocetku bila zlatna. Sve je preuzela na sebe. Brigu o kuci, pospremanje, kuhanje… No nesto od pocetka nije bilo u redu sa njom. Kada kod tate nije bilo u blizini ona se prema nama ponasala stotinu puta hladnije nego inace. No pred tatom je uvijek bila vjerna i mila zenica. Ocito je, tjeralo ju je saznanje da ce nakon muzeve smrti dobiti svo nase bogatstvo, koje nije bilo tako veliko,ako se uopce moglo nazvati bogatstvom , ali bilo je dovoljno novca za relativno dobar zivot jedne dobrostojece zene. A sve do muzeve smrti ona ce njime, djelomicno, raspolagati. Samo na putu joj se isprjecla jedna maaaala sitnica....
Post je objavljen 09.02.2009. u 21:30 sati.