Marketing
Blaženi Alojzije Stepinac
U selu Brezariću ugledao je svjetlo dana 8. svibnja 1898. a u župnom stanu, pokraj crkve u kojoj je kršten već drugi dan po rođenju, rođen je i za nebo 10. veljače 1960. Pučku školu završio je u Krašiću.
Nakon gimnazije u Zagrebu okusio je i sam kao vojnik sve strahote rata i ratnih stradanja. Krenuo je putem svečeništva, ali u jednom trenutku života osjetio je da nije dostojan te službe.
Želio je biti poljodjelac. Privukle su ga njive i livade ovih krašićkih ravnica, vinogradi i voćnjaci njegovih brežuljaka. Tu ljubav naslijedio je i od svog oca koji mu je namijenio veliki posjed -Kamenarovo, prekrasni brežuljak ponad rijeke Kupe u blizini starog grada Ozlja, sat hoda od Krašića.
No Providnost ga je vodila 'drugim putem. Osjetio je u sebi ipak neodoljiv zov Božji za svečeništvo.
Put ga vodi na studij u Rim; gdje je ređen za svećenika 26. listopada 1930! U Rimu je imao i mladu misu u bazilici S. Maria Maggiore.
Svoju prvu svečanu Misu imao je Krašiću u crkvi svojeg krštenja 19. srpnja 1931.
Odlazi tada iz svog zavičaja u Zagreb na različite svećeničke službe da bi ga već 29. svibnja 1934. na opće iznenađenje javnosti, zateklo imenovanje za koadjutora zagrebačkog nadbiskupa.
O danima nadbiskupske službe u prijeratnim i ratnim godinama II. svjetskog rata bit će još puno pisano i proučavano, kao možda o presudnim godinama u povijest hrvatskog naroda.
Nakon velikih stradanja u tom ratu, u općem metežu i mraku, zagrebački nadbiskup ostaje svjetionik. No, komunistički sud osuđuje ga 11. listopada 1946. na kaznu lišenja slobode s prisilnim radom u trajanju od 16 godina, te na gubitak političkih i građanskih prava u trajanju od pet godina.
Od 19. listopada 1946. do 5. prosinca.1951. boravi u lepoglavskoj kaznionici. I tih pet godina je opet jedno posebno poglavlje u životu nadbiskupa Alojzija.
Dan 5. prosinac 1951. opet je veliki dan za župu Krašić. U kasnim večernjim satima, kada djeca očekuju svetog Nikolu, dolazi Nadbiskup u svoju rodnu župu, zamjenjujući samicu lepoglavske kaznionice s kućnim pritvorom župnog stana u Krašiću.
Od tog dana pa do 10. veljače 1960. Krašić je okupirano i izolirano mjesto, ali nitko od mještana ne žali za tom izolacijom, jer su svi osjetili da među sobom imaju sveca. Imaju među sobom najvećeg sina, ne samo ovog mjesta nego i cijelog Hrvatskog naroda.
Svakodnevno je u župnoj crkvi služio svetu Misu od kojih su mnoge bile prikazane »pro inimicis« - za neprijatelje. Nedjeljom u pola jedanaest okupljao se na Misu gotovo sav krašićki puk, slušajući pomno pripravljene propovijedi svoga. »Lojzeka«, kako su ga nazivali mnogi iz njegove rodbine školskih drugova.
Mnogi su u to vrijeme htjeli doći u Krašić i vidjeti svoga Nadbiskupa, a od 12. siječnja 1953. i kardinala, ali su rijetki uspijevali, jer ga je strogo čuvala policija i u stopu pratila u njegovim šetnjama područjem krašićke župe.
U nedjelju 7 .veljače 1960. zadnji put je služio misu u krašićkoj crkvi a u srijedu 10. veljače poslijepodne nešto iza dva sata zazvonilo je veliko zvono župne crkve i svi su žitelji Krašića znali i osjetili da je to oproštaj sa svojim velikim mještaninom ovdje na zemlji, ali da istovremeno dobivaju i velikog zagovornika na nebu. Njegovo tijelo sada počiva u zagrebačkoj katedrali, ali je i Krašić pun uspomena i sjećanja na ovog velikana Crkve i naroda Hrvata.
Dana, 3. listopada 1998. godine papa Ivan Pavao II. proglašava u Mariji Bistrici Slugu Božjeg Alojzija Stepinca blaženikom.
Na sve tuzbe, koje su ovdje protiv mene iznesene, odgovaram da je moja savjest mirna, makar se publika tome smijala. Sada se ne kanim braniti niti apelirati protiv osude. Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i ponizenje, nego - jer mi je savjest cista - pripravan sam svaki cas i umrijeti.
…
Nisam bio persona grata ni Nijemcima ni ustasama. Nisam bio ustasa, niti sam polozio njihovu zakletvu, kako su ucinili vasi cinovnici, koji su ovdje. Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku drzavu i ja bih bio nistarija, kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda, koji je bio rob u bivsoj Jugoslaviji. Rekao sam: Hrvatima se nije dozvoljavalo da napredaju u vojsci ili da udu u diplomaciju osim da promijene vjeru ili ozene inovjerku. Tu je fakticna baza i pozadina mojih poslanica i propovijedi.
I to sam govorio o pravu hrvatskog naroda na slobodu i nezavisnost, sve je u skladu s osnovnim principima saveznika istaknutim u Jalti i u Atlantskoj povelji. Ako prema ovim zakljuccima svaki narod ima pravo na svoju nezavisnost, zasto bi se to onda branilo samo hrvatskom narodu? Sv. Stolica je toliko naglasavala da i mali narodi i narodne manjine imaju pravo na slobodu. Zar katolicki biskup i metropolita ne bi o tom smio ni pisnuti? Ako treba, past cemo, jer smo vrsili svoju dunost. Ako mislite da je hrvatski narod zadovoljan ovom sudbinom ili mu eventualno jos pruzite priliku da se izjasni, s moje strane nema poteskoca. Postivao sam volju svoga naroda i postivat cu je.
…
Evo, da razumijete, zasto smo se borili : jos jedno tri do cetiri primjera slobode.
U skolskim udzbenicima tvrdite protivno od svih dokaza povijesti, da Isus Krist nije postojao. Znajte, Isus Krist je Bog! Za Njega smo spremni umirati, a danas je nauka to, da on uopce nije postojao! Kad bi se koji profesor usudio uciti protivno, mogao bi se sigurno nadati da ce izletjeti iz skole. Ja vam kazem, g. drzavni tuzioce, da uz ovakve uvjete nije Crkva slobodna, nego da ce za kratko vrijeme biti istrijebljena.
Krist je temelj krcanstva. Vi se zauzimate za pravoslavne Srbe: Pitam ja vas, kako vi sebi zamisljate pravoslavlje bez Krista? To je jedan apsurd! Kako vi zamisljate Crkvu bez Krista? To je jedan apsurd!
Za Majku Bozju kaze se u knjigama, da je bila bludnica. A znadete li, da je ona za pravoslavne i katolike najsvetiji pojam?
Naređujete, to je sluzbena nauka, da je covjek postao od majmuna! Ako imade tko tu ambiciju, neka mu bude! Ali otkuda dolazi netko da to odredi kao sluzbenu teoriju, koju danas ne priznaje ni jedan ucenjak svjetskog glasa?
(Javni tuzilac primjecuje na to: "To nije nitko tvrdio, da je covjek od majmuna, ni Darwin, ni Haeckel. To ste izvrnuli vi i citava reakcija".)
Po vasem shvacanju materijalizam je jedini naucni sistem, a to znaci izbrisati Boga i krscanstvo. Ako nema nista osim materije, onda vam hvala na slobodi.
…
Ja zavrsujem: Uz dobru volju se moze doci do sporazumijevanja, no inicijativa je na danasnjoj vlasti! Niti ja, niti episkopat nismo stranka za nacelno sporazumijevanje, nego drzavna vlast i Sv. Stolica. A to se tice mene i moga sudenja, ja ne trebam milost, savjest mi je mirna."
Presveta Djevice i Majko naša Marijo,
zaštitnice domovine, molimo Tvoju
pomoć i zaštitu u svim pogibeljima i nevoljama.
Izmoli nam vjernost i ustrajnost u
katoličkoj vjeri, pomozi nam da živimo
u miru i blagostanju.
Pod tvoju zaštitu stavljamo mladiće i djevojke,
očeve i majke, djecu i starce,
zdrave i bolesne, žive i pokojne.
Čuvaj nas, našu domovinu i svu imovinu. Amen.
molitva bl. Alojzija Stepinca
Post je objavljen 09.02.2009. u 21:13 sati.