Marketing
Pippi ima gdje na pi-pi
Danas dva članka. Prvi iz 1908., a drugi iz 2009. Dvije mini-reportaže, jedna iz Švedske, druga iz Hrvatske.
Đaci u školama imadu kupališta i liječnike!
Švedske pučke škole imadu osam godišta. Stupiš li u kojem švedskom gradu u moderno uređenu školsku zgradu, ona će te se najugodnije dojmiti. Naći ćeš tu dovoljno svjetla, uzduha, velika i prostrana stubišta, koja su često urešena originalnim radnjama švedskih umjetnika. Školske sobe isto su tako svijetle i velike, pa imadu udobne klupe za svako pojedino dijete.
U prostranim hodnicima nalaze se stolovi za umivanje i klinčanci za odijelo. U zgradi je i školsko kupalište u kom se pojedini razredi kupaju svakih 8-10 dana. Škole imadu i svoje liječnike. Za gimnastiku, pjevanje, ručni rad nalaze se u zgradi posebni prostori. U švedskim školama obligatno je uvedena obuka u kuhanju i kućanstvo, pa djevojčice imaju priliku da se potpuno upute u vođenju kućanstva. Djevojčice se podučavaju također u šivanju i krojenju rublja. Dječaci opet vježbaju u posebnom ručnom radu, t.zv. slöjdu.
Nadalje se u Švedskoj sada radi o tom da se u školu uvede posebna obuka, kojoj će biti svrha da djecu upoznade sa štetnim djelovanjem alkohola, a vijeća se o tom, bi li dobro bilo, da se u posljednjim godištima drže predavanja o seksualno-higijenskom pitanju. Na svršetku spominjemo da roditelji i skrbnici imadu pravo u svako doba doći u školu i biti kod obuka. Na taj način podržavaju Švedi što uži saobraćaj između škole i doma.
Hrvatski učiteljski dom br. 19. od 5. listopada 1908.
Đaci u školama bez pitke vode i sa zahodima u dvorištu!
»Nevjerojatno je da u današnje vrijeme učenici u školi nemaju pitku vodu, da su zahodi izvan zgrade i bez vode, a da ne govorim o starim podovima, stolariji kroz koju puše... Mi roditelji smo već razmišljali da pozovemo sanitarnog inspektora i sigurni smo da bi zatvorio školu. Bio sam i u matičnoj školi i u županiji, i samo sam dobio prazna obećanja«, kazao je Josip Baltić, otac osnovnoškolca iz područne škole OŠ Fra Kaje Adžića u Rakitovici.
Ta je škola jedna od šest u kojima su neprimjereni uvjeti za održavanje nastave na što roditelji godinama upozoravaju, a posljednje obećanje o obnovi dobili su prije više od godinu i pol dana. U ljeto 2007. saborski zastupnik Franjo Lucić obećao je obnovu škola s 3,4 milijuna kuna iz državnoga proračuna i Svjetske banke.
Kroz program pomoći školama trebalo je dograditi četiri učionice Ekonomske škole u Požegi, što stoji tri milijuna kuna i napraviti centralno grijanje u područnoj školi Badljevina, za što je potrebno 100.000 kuna, no radovi nikad nisu počeli. »Za sve su krivi nesposobnjakovići u županiji koji su se rugali kada sam pričao da je novac osiguran. Kasnije, kada je to ponovio i državni tajnik iz Ministarstva obrazovanja, počeli su raditi projekte. Da su ih odmah napravili, novac bi već bio iskorišten«, kazao je F. Lucić.
Projekte je u svibnju prošle godine prva napravila OŠ Braće Radića iz Pakraca za područnu školu u Badljevini dok je pleternička škola, troškovnik u ministarstvo poslala krajem godine. Ekonomska škola zasad ima samo lokacijsku dozvolu, a s projektima se, kaže ravnateljica Marinka Parac, kasni zbog rješavanja imovinskih odnosa.
»Za sve projekte smo osigurali novac. Potpisan je i sporazum s ministarstvom o sufinanciranju. Žao nam je što se s poslom kasni. Bitno je da program sa Svjetskom bankom neće propasti jer je realizacija predviđena do 2010. «, kaže dožupan za društvene djelatnosti Ivan Peić.
Večernji list od 9. veljače 2009.
P.S. Jeste li primijetili da se zahodi u članku o švedskim školama uopće ne spominju? Kao da se, božemiprosti, podrazumijevaju.
Post je objavljen 09.02.2009. u 20:08 sati.