Nemoj impulzivno vrisnuti
Jer ću plakati tvojim suzama,
Koje nećeš moći zaustaviti
I obrisati rukavom isprike.
Još ćeš nadodati kako ti je krivo
I kako nikako nisi htio,
A nosnice će podrhtavati
Podražene mirisom ljubomore.
Nisam bezgrješna, pa ću i tebi
Ovaj grijeh, bez pokore oprostiti
I još te dijelom nedodirnute sebe,
Kojeg sam za odabranog čuvala,
Među razdijeljenim bedrima, pogostiti.
Svemir u kojem sam ti se obećala
Beskrvan je, ali prepun treptaja,
Nudit ću ti se na nezaborav
Dok mi budeš brao grozdove zvijezda
Sazorile na podatnim trsovima grudi,
Cijedeći ih usnama raspomamljenim,
I sa užitkom ispijajući koktel mliječnog puta
Začinjen finom zvjezdanom prašinom.
Bit ćemo jahači što u galopu nastoje
Preorati sve oranice zapuštenih drhtaja,
Oživjet ćemo staze boljih isčekivanja
Zavjetujući se na vječnost istih koraka.
A za ubuduće, kao podsjetnik,
Onaj pupoljak ruže što smo
U bezvremenost ponijeli,
Tetovirat ću na torzo nebesa
Da refleksijom zaustavi vrisak,
Prije nego padne i nadraži
Tvoje suzne žlijezde u mojim očima.