Marketing
Prvo skoči, pa reci hula-hop!
Shot at 2009-02-09
Počeli smo opušteno, kako i priliči jednom hula-hopu, no večer se ipak na kraju prometnula u nešto sasvim drugo. Rodonačelnik sam hula-hopa, osjećam se odgovornim, pa ću se odmah ograditi i reći da smo sve odigrali u skladu s konceptom, nismo se ogriješili niti o jedno pravilo, ajde bit ću pošten pa ću reći da sam se gadno zapio u subotu, no nisam mogao odoliti hula-hopu kad sam vidio Ćuketovog nilskog konja kako vrti kukovima, dakle želim reći da ništa nismo forsali, no neke stvari zaista nismo mogli predvidjeti. Sjedimo tako Ćuskija, Cici minus i ja u polupraznom Bakusu, sve se osvrćemo i komentiramo kako su ljudi pošašavili te prokockali svoje hula-hop šanse pa sjede u kući umjesto da lagano pijuckaju s nama. Pijavica šalje nebulozne poruke 'ja ću doma ipak, ne stignem na hula hop', što li ti to znači Pijavice, Flego pak skromno brije da je 'nedostojan hula-hopa', ma prodavaj te priče nekom drugom, i tako mi opušteno skroz, a kad ono na vrata Megnut, stara londonska remeta. U tom trenu naš se koncept iščašio, a večer poremetila. Rundamo pive, priključuju se M. Ž., Oksi i Maligan. Megnut odlazi u Lake City na salsu, a budući da je još rano, odmah se dogovaramo za nastavak cuganja nakon plesa u KP-u. Ćuskija i ja odlazimo da rezerviramo mjesta. Počinje remetačka diskusija. Dolazi Babrije i drma par rakija. Neki ćelavi neotesanac izaziva Megnuta, traži šoru, no Megnut ga uzima pod ruku te ga odvodi na šank. Pravi je gospon taj Megnut! Megnut i ja odlučujemo iznenaditi Puškara, pa odlazimo do Canetove sobe. Ona u pidžami skače na Megnuta, a ja odlazim po lijepe butelje koje sam večer prije maznuo na jednom fancy tulumu. Jedemo slavonske proizvode, i to bez kruha. Megnut traži brašno kako bi nam umijesio kruh. Puštamo hitove s jubitua, plešemo i zezamo se do sedam. Tad se na žalost Puškar i ja polako počinjemo spremati za naše škole. Super je zezati se, no ipak treba odškolovati nove generacije remeta! Perem zube i govorim Puškaru kako vjerojatno dosad niko nikad u prosvjeti nije bio tako pijan kao ja sad! Puškar mi daje bombon, razilazimo se. Profesoru Nebulovskom šaljem poruku da sam sinoć pretjerao, da me je sram doći ovakav u školu. Stiže poruka: 'Odspavaj u tramvaju!'. Spavam do Prečkog. Malo sam uranio, pa se skitam oko škole, godi mi sunce i svježi zrak, sjedam na jednu klupicu. Počinjem kljucati, strah me da ne zaspim pred školom, što li bi na to učiteljica rekla, pa se dižem i šetam se još neko vrijeme. Ulazim u školu, od alkohola otečenog lica, a ne bih se čudio ni da sam bazdio. Kako ću ovakav pred učiteljicu, mislim si, pa odlazim na wc da si isperem još jednom lice. Za mnom ulazi neka učiteljica koja me ne zna: 'Tko ste Vi? Što radite ovdje? Ja sam asistent u nastavi. Pa u kojem razredu? U četvrtom A.' No gospođo, uskoro ću možda biti urednik u Školskoj knjizi, mislim si. Prvo zvono. Ulazim u razred, treba Domagoja požuriti da izvadi iz torbe šestar i trokute, sljedeći sat je matematika.
hulahogi
Post je objavljen 09.02.2009. u 18:58 sati.