Ne tako davno, na jednim Olimpijskim igrama, devet atletičara, svi sa mentalnim ili psihičkim nedostatkom, stajalo je na startnoj liniji utrke na 100 metara.
Startni pištolj je opalio i utrka je počela.
Nisu svi trčali, ali svatko je htio sudjelovati i pobijediti.
Trčali su po trojica, a onda se jedan dječak spotaknuo i pao te počeo plakati.
Ostalih osam trkača su ga čuli kako plače.
Usporili su i pogledali za sobom…
Zatim su stali i vratili se nazad.
Svi do jednoga…
Djevojka sa Downovim sindromom sjela je do njega, zagrlila ga i upitala ga,
“Je li ti sada bolje?”
Zatim su sva devetorica, rame uz rame, došetali do ciljne crte.
Svi gledatelji ustali su i zapljeskali.
A pljesak je trajao vrlo dugo…
Post je objavljen 09.02.2009. u 13:09 sati.