Marketing
Mk 1, 30-31
„A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.“
Mk 1, 30-31
Braćo i sestre, postavio bih nekoliko pitanja:
Da li smatramo da ležimo u ognjici?
Ako smatramo, od koga tražimo pomoć, da ta ognjica nestane?
Ako smatramo da nemamo ognjicu, što mislimo o sebi?
Kako bi mogli uopće povezati ove retke Svetog Pisma sa današnjim vremenom?
Pogledajmo sami na sebe. Postoji li nešto što nas drži u ognjici (groznici), od koje ne možemo funkcionirati normalno? Što je to groznica u našem životu, što nas crpi, što nas lomi, što nam oduzima radost življenja, i kao najvažnije – što je to što nas odvaja od Gospodina?
Da li su to naši grijesi koji nas pritišću, način života, navezanost na ljudi i(li) stvari,...
Osvrnimo se na sebe same. Vjerujem da vidimo što nas muči, što je zapreka.
Jedino je sada na nama: da li se pravimo da ne vidimo ili priznajemo da vidimo. Što činimo? Ostavljamo li tu ognjicu sa strane, i puštamo ju da se širi na sve veće dijelove našeg života ili ovako ne možemo više živjeti, pa tražimo pomoć, da ta ognjica nestane. Od koga tražimo pomoć? Idemo li ljudima i(li) neprijatelju pa tražimo neka instant rješenja koja bi nas mogla „zakrpati“, koja bi nam mogla donijeti neku prividnu utjehu – života, duše i savjesti. Ili idemo Onome koji nam jedini može pomoći? No da ne bude samo svedeno na to samo, što mi mislimo i kako se ponašamo, pogledajmo iz jednog drugog gledišta. Iz gledišta našega Gospodina Isusa Krista! Isus nas gleda u ognjici, iscrpljeni od ovog načina života, malaksali, bezvoljni za življenje...Što Isus želi? Želi li da ozdravimo ili da ostanemo u takvom stanju u kakvom se nalazimo? Isus naravno želi da ozdravimo.
Pogledajmo, što je Isus učinio kada su mu rekli da Šimunova punica leži u ognjici. Ljudi su mu rekli u kakvoj se situaciji nalazi i nije se premišljao, već joj je odmah došao. Kad je Isus došao, možemo primjetiti ova 3 koraka koje je učinio.
To su bili ovi koraci:
1. Pristupio je
2. Prihvatio za ruku
3. Podigao
Tu se može iščitati simbolika za nas same.
Imamo ognjicu, npr. muči nas način života kojim živimo. Želimo da ozdravimo.
Isus:
1. Pristupa nam
Pristupa nam jer vidi da smo bolesni, zato što nas voli i zato što nas On želi izliječiti. On ne pomaže zbog toga jer ima neke skrivene motive niti čeka da izvršimo neke preduvjete. On nam sam dolazi, prvi nam dolazi.
Isus:
2. Prihvaća nas za ruku
Pokazuje nam da nismo sami, da je On tu! Tu je da nam pomogne.
Isusova ruka, odraz ljubavi, skrbi i blizine prema nama.
Govori nam: „Ne boj se, prijatelju / prijateljice! Tu sam, jer te volim i želim da ozdraviš!“
Isus:
3. Podiže nas – Isus nas podiže iz toga problema te teškoće (ognjice). On nas liječi!
Pogledajmo zatim ovaj citat iz Svetog Pisma: „I posluživaše im.“
To Isus želi i od nas, da poslužujemo! Da poslužujemo tj služimo Bogu, svojim bližnjima – članovima obitelji, rodbini, prijateljima, nemoćnima, siromašnima, crkvenim poglavarima, našeim župnicima, redovnicima i redovnicama...
I naravno, da bismo posluživali, preduvjet je da moramo biti zdravi. No ne u onom smislu kako ljudi najčešće gledaju, u vidu tjelesnog zdravlja. Već Isus povrh svega želi da budemo duhovno zdravi.
Svaku svoju ognjicu predajmo Isusu da nas On izliječi. Jer jedini On može da nas izliječi. Nitko drugi osim Njega!
Tko to tako iskreno, dobronamjerno i nesebično čini osim Isusa? Nitko!
I za kraj:
„I odmah mu kažu za nju.“
Odmah su Isusu rekli, za Šimunovu punicu i za stanje u kojem se nalazi. Što mi činimo za one koje vidimo da su u ognjici? Idemo li Isusu odmah, kada vidimo takvu osobu, da ga zamolimo da ozdravi tu osobu? Ili mahnemo rukom i idemo svojim putem imajući onu u mislima: „nemam ja vremena za njega, imam i svojih briga“.
Božji blagoslov!
Post je objavljen 08.02.2009. u 22:03 sati.