Marketing
Važno je zvati se Carlos
Kad smo došli u Pariz, ključeve od stana nam je trebao predati određeni Carlos, majstor koji je upravo završavao renoviranje.
Boris je, onako usput, rekao da, kad je on prošli put bio u Parizu, isto bio jedan Carlos koji ga je otpratio i ispratio iz apartmana gdje je bio, ali riječ je o potpuno drugom okrugu, koji je dalje od nas.
Nasmijali smo se slučajnosti, našalili se u stilu: "možda je isti, ha ha" i krenuli prema stanu.
Prijatelj koji nas je doveo do stana je pričao sa Carlosom, francuski.
Mi smo pogleedavali uokolo, osim što me je u jednom momentu Boris gurnuo laktom i rekao: "Da, to je taj Carlos, ha ha".
I stvarno, potvrdilo se da jest. 
Tu istu večer smo išli u restoran sa prijateljima, i pričamo o tome. Da bi došli do zaključka: ma to je isti Carlos koji je njima farbao stan! 
U potpuno trećem okrugu.
Zar je Pariz tako mali grad? 
Uglavnom, već smo mjesec dana tu, a nikako stići na Montmartre. I danas se odlučimo, iako vrijeme jučer nije obećavalo:
.
Pa smo danas otišli na odličnu sarmu kod Tijane 
, i za to vrijeme, vrijeme se popravilo:
.
Pošli smo pješice, malo se peli, malo silazili, uhodavali, razgledali. Stvarno je divan osjećaj kad prvi put nogom kročiš i ideš nekuda, a sve ti se čini poznato i tako... prisno.
Nismo ni primjetili kad smo stigli.
Mislim, to se tako kaže, naravno da smo primjetili 
Veličanstvena građevina, jednostavna a dominantna. Ne daju da se slika unutrašnjost, što je zbilja šteta, jer kupole iznutra izgledaju još ljepše. U tijeku je bila misa, pa smo prosjedili par trenutaka i slušali propovijed i naravno, nismo ništa razumjeli. Ali svejedno 
Sacre Coeur, crkva posvećena Svetom Srcu Isusovu, se počela graditi 1875. godine. Dva poslovna čovjeka, katolika (A. Legentil i H. Rohault de Fleury) dali su svoj osobni zavjet: izgradit će crkvu ako Francuska bude spašena u francusko-pruskom ratu.
Crkva je dovršena 1914, ali je posvećena tek 1919 - posveta je bila odgođena radi njemačke najezde.
Pitam se, postoje li još ljudi koji daju zavjete i rade ovakve građevine?
A atmosfera ispred crkve je divna, posebna. Ležerna i opuštena (Elly, sjetila sam te se
):
on je (bos!) zabavljao publiku:
a publika je zabavljala njega
a on je zabavljao sam sebe i sve okupljene (obratite pažnju na akvarij na glavi, i ima super hlače )
I nakon sat vremena hodanja, gledanja, sjedenja, razgovora i šutnje, zaključili smo da Pariz ipak nije tako mali grad
Post je objavljen 08.02.2009. u 18:55 sati.