Marketing
Svašta nešto
Prvo malo o treningu. Prošli tjedan mi je bio rekordan po volumenu i na plivanju i na trčanju, a biciklizam je za sada u drugom ili preciznije, u trećem planu. Unatoč visokom volumenu i činjenici da radim puno rano vrijeme jako dobro sam se oporavljao i svaki u svaki trening sam ulazio koliko toliko svjež.
Na plivanju sam do sad radio uglavnom lagane aerobne setove, s ponekim kratkim setom brzine. Na tim laganim setovima sam za otprilike 5s/100m brži nego što sam bio u isto vrijeme prošle godine. Valjda će se silni sati u kloriranoj vodi isplatiti. Ako ništa drugo, koža mi je upila dovoljno klora da dezinficiram Jarun kad na ljeto uskočim u nj.
Trčanje također ide na bolje. Aerobna brzina se polako popravlja, pa sam na zadnja dva treninga dužine povremeno spuštao tempo ispod 4:10 min/km (prosječan tempo je malo viši jer obično krenem nešto laganije dok se ne zagrijem). Lani sam znao trčati i ispod 4:00 min/km, ali ne u ovom dijelu sezone 
. Dani postaju sve duži i polako dolazi za mene najljepši dio godine. Ne volim trčati po mraku, pa jedva čekam kad će me na jutarnjem treningu uhvatiti sunce. Odgovara mi ranojutarnja tišina, jer ostatak dana obično provedem u gužvi i buci.
Ovaj tjedan sam imao odmor, a u narednom 3-tjednom ciklusu volumen bi trebao ići još malo gore. Uz to, polako krećem i sa intenzivnijim treninzima. Ako preživim pisat ću .
Evo i jedna besplatna reklama. Prije 3 i po godine sam kupio tajice za trčanje koje proizvodi domaći maratonac Ivan Čuljat. Tajice su još uvijek u istom stanju u kakvom su bile kad sam ih i kupio, a nije da ih nisam koristio . Kasnije sam kupio i jedne Nike tajice, koje osim vanjskog izgleda nisu ništa bolje od ovih Čuljatovih. Eto, ako vam trebaju kvalitetne tajice za malo para... Što se tiče vanjskog izgleda ionako je upitno koliko tajice mogu lijepo izgledati na muškom tijelu (gledano iz muške perspektive).
Prije otprilike dva mjeseca sam napisao da sam uspio dogovoriti nekakvo sponzorstvo. Ta firma mi se od tada nije javljala, pa sam već počeo sumnjati da je dogovor otpao. U petak su se konačno javili i poslali ugovor. Kad potpišem ugovor dobit ću neoprensko odjelo, tako da više neću morati odjelo posuđivati od trenera. U ugovoru su napisali da mogu prijateljima nabaviti njihova odjela za 50% nižu cijenu, pa ako se netko hoće družiti sa mnom nek mi se javi.
U prvi mah sam krivo protumačio njihov mail. Nekako su to loše sastavili, pa sam mislio da kao uvjet za potpisivanje ugovora traže da nastupim na svjetskom prvenstvu u Ironmanu na Havajima ili na svjetskom prvenstvu u Ironman 70.3 na Floridi. Za ta natjecanja se treba kvalificirati, a pošto se natječem u PRO kategoriji to baš i nije lako. Osim toga s obzirom na moje trenutno financijsko stanje na Floridu (Havaje ni ne računam jer me za sad puni Ironman ne zanima) bi mogao jedino vozilom sa slike. Tada je u meni proradio nekakav inat. Mislio sam da me na taj način hoće odpiliti (za one koji ne znaju: odpiliti = fin izraz za odje....). Da su mi rekli: "Slušaj momak, kriza je, recesija, sad ti ne možemo ništa dati, javi se dogodine, pa ćemo vidjeti.", ne bi me puno pogodilo. Ali ovako je u meni proradio taj već spomenuti inat. Htio sam se utrkivati ODMAH. U tom trenutku bi srušio osobni rekord u bilo kojoj disciplini. Kasnije se ispostavilo da ću u stvari dobiti neki bonus ako se kvalificiram na ta natjecanja.
Taj adrenalin zna biti dobra stvar. Prije par mjeseci na bazenu se sudarim sa nekom mlađom gospođom koja je odlučila plivati lijevom stranom pruge iako ostalih 100 ljudi na bazenu pliva desnom. Nakon što mi je umalo izbila oko još me napadne što ne pazim kuda plivam. Da nije bolilo bilo bi smješno. Uglavnom, nakon toga sam plivao 200-tke oko 10s brže. Inače, kao posljedica plivanja u terminima građanstva glava mi stoji previsoko u vodi jer stalno moram gledati naprijed umjesto dolje (ili blago naprijed).
Slično je bilo i ljetos dok sam radio biciklistički trening na Jarunu. Neki tip u autu iza mene počne trubiti i napadne me jer bi se ja navodno trebao voziti 1m od ruba ceste i onda ode ispred mene i naglo zakoči da se zapucam u njega. Dok sam mu psovao sve po spisku nisam ni skužio da sam ubrzao na 47 km/h.
Trebao bi naći nekoga da me tako naljuti prije utrka. Možda bi se trebao oženiti 
I još nešto. Povlačim sve što sam rekao o zagrebačkim vozačima u komentaru na prošli post. Ovaj vikend sam naišao na toliko debila u prometu, da sam počeo sumnjati da sam nevidljiv.
Post je objavljen 08.02.2009. u 18:48 sati.