Marketing
Šta sve mrzim u 9 ujutro, u nedjelju...
Lista stvari koje čovjek može mrziti u ovaj rani jutarnji sat je ogromna, al ipak ovu listu iliti niz stvari koje mrzim treba započeti onim osnovnim, a to je mržnja prema životu općenito. Nije to mržnja samo prema vlastitom životu, to je mržnja prema cijelom živom svijetu. Mrzim ptice koje pjevaju i bude me svakog jutra u 6 sati. Dobro, ne baš svakog, jer ih nema po zimi i tako općenito hladnom vremenu. Vjerojatno se smrznu ili žive u kanalizacijama ili šta ti ja znam. Zatim mrzim pse i mačke, veće razlike među njima nema. Mnogo ljudi se odlučuju između to dvoje, neki više vole pse, neki više vole mačke. Ja sam osobno drugačiji, jer mrzim oboje istim intenzitetom. Da sad ne nabrajam svaku životinjsku vrstu koju mrzim ponaosob, reći ću samo da ih mrzim sve, jer iskreno, mislim da one mrze i nas. E pa jebite se, i ti panda i ti galapagoska kornjačo, možete nas mrziti koliko hoćete, nas ima 6 milijardi, vas sveukupno zajedno ima 17. O biljkama da i ne pričam. 3. najčešći uzrok smrti kod drvosječa je upravo pad drveta na njih. Pa si vi mislite i VOLITE drveće. Ja osobno nisam toliko lud da volim neki takav čovjekoubilački organizam.
Dakle, kad smo riješili opčenito živi svijet, vrijeme je da pređemo i na neživi (premda u zadnje vrijeme nešto sve više kontempliram da taj živi i taj neživi svijet i nisu toliko drugačiji jedan od drugog, ipak je to samo atom sa drugačijom konfiguracijom elektrona, sve su to kao neke lego kockice.. znate, ja studiram kemiju, ili tako nešto slično kemiji, pa onda razmišljam često o tako nekim fundamentalnim načelima.. inače, mrzim i kemiju i faks na kojem studiram, što će se možda primjetiti u daljnjem tekstu...). Uglavnom, mrzim Zemlju kao prvo. Čak mi nije toliko mrska ni činjenica koliko je zapravo to neravan planet i koliko KONSTANTNO moraš ići nekamo gore dolje. Stvar koju najviše mrzim kod Zemlje je njena boja. Pogledajte npr. Saturn. Boje pustinjskog pijeska, lagano od tamnijeg prema svjetlijem, i još sa onim prstenovima, ma milina. Ili Mars, prekrasno intenzivne crvene boje, boje koja kao da govori: da, ovo je planet na kojem ne samo da je bio moguć život, nego i je još uvijek, i pod zemljom još uvijek živi napredna civilizacija ljudi Marsovaca. A Zemlja... plavo zelena, sa bijelim nakeljenim oblacima. Bog je očigledno patio od opakog napadaja klišeja kad ju je stvarao. Nakon Zemlje, mrzim i cijeli svemir opčenito. Kao prvo, crne je boje. Da je roze, još bi možda i rekao nešto, al crno... Premda znanstvenici kažu da je svemir navodno zelene boje. Ma je li? E pa gospodo znanstvenici, svemir nije zelene boje, nego je jebeno crne bojem i kao dokaz ću priložiti sliku na kojoj se jasno vidi razlika između zelene i crne boje.
Kad smo kod crne, mrzim i crne rupe (premda su i one navodno zapravo zelene, mislim... neko očigledno ima fetiš na zelenu pa je poveo taj trend da je sad sve u jebenom svemiru zeleno), a naročito mrzim Sunce, i to pogotovo naše. Madrfakr, naše Sunce je vjerojatno najmanje sunce za sada poznato čovječanstvu. Zar nije to deprimirajuče, poznajemo tisuće zvijezda, i naša je najmanja. Bravo Sunčev sustav, vjerojatno smo zbog našeg miđet sunca predmet sprdnje u cijeloj galaksiji, kvadrantu, a možda i dalje. I normalno da onda niti jedna vanzemaljska rasa neće doći i posjetiti nas.
Dakle, nakon cijelog živog i neživog svijeta, možda je vrijeme da malo i preciziram stvari koje mrzim. Mrzim Juliju Roberts kao prvo. Ona je uvjerljivo prva na rang listi stvari koje mrzim, i usudim se čak reći da zauzima jedno 40% SVEUKUPNE mržnje koja se nakupila u meni. Doslovno povraćam kad ju vidim na TV-ekranu, evo povraćam i sada dok pišem o njoj, povraćam čak i kad netko kaže Oceanovih 11(12, 13... n), jer znam da je ona tamo glumila. Na nju riječi više neću trošiti. Mrzim također sve njezine kolegice i kolege koji su mlađi od 20 godina. S druge strane pak mrzim i one koji su stariji od 20 godina, al znatno manje. Pogotovo mrzim one koji imaju već 30 i kusur,a glume likove koji imaju 17 godina. Djeca su im već uhićena nekoliko puta zbog vožnje u alkoholiziranom stanju i pod utjecajem droge, al oni kao imaju 17 godina. Tu mislim prvenstveno na sve serije koje su počele s Beverly Hillsom a završavaju s O.C-em i Tree Hillom. Ne mogu vjerovati da sam uopće napisao ta imena na ovom blogu, mrzim sebe što sam podlegao tom iskušenju. Pošto sam muško, mrzim i muške, jer shvaćam da biti muško znači biti kujica ženama. Osim toga, biti muško znači i imati penis, i to su uglavnom dvije stvari koje obilježavaju muškarce. Patetično, krajnej patetično... Dakako, ni žene mi nisu drage, pogotovo, naglašavam, pogotovo, one koje pišu riječi totalno drugačije nego se izgovaraju. Umjesto da evoluiramo kao vrsta, mi nazadujemo, ženke se odjeljuju u plemena, gdje svako pleme ima svoj vlastiti dijalekt i vokabular. Jedna od random riječi koju sam izabrao kao ogledni primjer je prekjutich. koji kurac? kombinacija hrvatskog i engleskog po vuku sa neizostavnim ch na kraju, i prefiksom pre koji se koristi u doslovno svakoj drugoj riječi, jer sve je PRE? jel to sljedeći korak u ljuskoj evoluciji?
Uglavnom, poanta je očita. Možda je danas takav dan, ipak, u krajnju ruku, nedjelja je, a ja sam na poslu (mrzim svoj posao, premda je jeben i najbolji posao je na svijetu... al jebiga... kad mrzim rad i općenito ikakav oblik aktivnosti...), a možda sam samo mizantrop. Ko će ga znati...
PS: E da, i mrzim i kemiju i sve vezano uz kemiju..
PPS: E i još nešto, crapper is back!
Post je objavljen 08.02.2009. u 08:31 sati.