Marketing
BOGOTA
Ne mogu si oprostit gresku koju sam ucinio u busu. Bus skoro pun, nema dva slobodna sjedala, pa moramo sjediti odvojeno. Ja hodam prvi busom i medju svim zenama i mrsavim ljudima, ja pitam najogromnijeg covjeka kojeg sam vidio na ovom putu ako je mjesto slobodno. A tip kao Amerikanac - poslovni crnac, obrijana zasiljena glava prema vrhu, a trecinom tijela viri na drugo sjedalo. I ajd ti sad spavaj tako. Jos su stavili neki glupi fanta-djecji film u busu, koji jedini na ovom putu nije imao klima-uredjaj ukljucen. Nije tu kraj mukama. Ovo je najgora cesta dosad, zavoji i zavoji. Izlazak iz kotline u kojoj je smjestena Armenia je jos tezi. Stalno se njisemo lijevo i desno, pa tako i ta crna gromada od 140 kg zive vage. No, opet sam se sjetio Anda i rekao da je to samo jedna noc, nit me glava boli, nit se mucim, samo cu manje spavati i nista vise.
Dva ujutro. Bus stao da bi, necete vjerovati, putnici mogli jesti. Naravno, moj crnjo me tupka po koljenu da me probudi kako bi mogao izaci. Gledam ga kroz prozor kako je narucio juhu i neko pecenje. U dva ujutro?! Jedu tako i kondukter i vozac i ostali putnici u tom malom restorancicu unutar male busne stanice koja se nalazi ne znam gdje.
Ali evo sunca poslije kise. Crnac se vraca s nevjerojatnom ponudom. Kaze mi na spanjolski da ak hocu, moze moja cura doci na njegovo mjesto, a on ce sjesti uz gospodju na drugom sjedalu gdje je Barbara. Ma naravno! Samo ta gospodja na drugom sjedalu isto ne moze vjerovat sto je cula. Ali dok je meni osvanulo, njoj se smrklo. U ocima joj vidim paniku, al to je sad bio njen problem. Konacno sam mogao zaspati uz moju mrsavu suputnicu i malo kasnije, oko 5.30h ujutro, evo nas u Bogoti.
Odmah pozitiva. Prvo nas kratko pregledavaju na izlazu iz busa i ulasku u kolodvor. Onda ulazimo u neku prozirnu prostoriju pri izlazu iz kolodvora i dok tip pita ljude gdje ce, drugi tip pise i printa nesto. Nikad ne biste pogodili sto rade. Prvi pita putnike ime i adresu gdje moraju ici, a drugi printa neku vrstu karte za taxi. Na njoj tocno pise koliko cete platiti i tip mi kaze: "Marlon, you pay only 7.700 pesos to your hostel. Nothing more. If the taxi driver ask you more, show him this ticket and remember, 7.700 pesos, nothing more." Nevjerojatno. Jos jedna dobra ideja za nas turizam.
Dolazimo u hostel Argon u sredistu grada u 6h. Vrata zatvorena. Drin, drin. Jadni tip u smjeni, probudili smo ga, sav zgnjecen od jastuka i kreveta, smusen, ne zna sto bismo mi htjeli sad. Polako dolazi k sebi i pokazuje nam sobu br. 213. Ajd, prihvatljiva je, sva u drvu. Jos imamo wc/tus do sobe i pogled na cestu i brdo ispred nas. Cijena 35.000 pesosa za dvoje na noc. Ocito je u svakom ho(s)telu ta cijena. Odmah idemo u krevet spavati do 9h, pa u grad. Na porti ostavljamo kljuceve, al onaj lik nas se ne sjeca. Valjda je jos spavao dok je hodao i pokazivao nam sobu u 6 ujutro.
Nas se hostel nalazio samo 200 m desno od ove slikem dakle strogi centar.
Post je objavljen 18.02.2009. u 00:58 sati.