Marketing
SVI NA LOKRUM
Još jedan zgodan predizborni regalić koji će razveselit barem neke. Nakon klizališta na Peskariji, stanovnici Grada dobili su besplatne karte za Lokrum. Iako je prvi zamotan u brigu o najmlađima, a drugi u poticajne mjere za stanovnike stare gradske jezgre, poruka je jasna, ako se hoćete klizat i dogodine, glasajte za mene, ako hoćete i u sezoni 2010. mukte na Lokrum, glasajte za mene. Što ćeš, takav je život. Sve ima svoju cijenu.
Lokrum Gradu i jest prirodni đardin, šteta je da ga više i češće ne posjećujemo, i stanovnici Grada i mi izvan Grada koji bi trebali plaćat.
Nažalost, kao ni već prije nekoliko mjeseci uvedene poticajne mjere, tako ni ova najnovija neće za rezultat imat revitalizirani Grad već će tek poslužit za stjecanje jeftinih političkih poena. Zašto neće poslužit? Jednostavno zato jer nisu dio ozbiljnog i sustavnog projekta oživljavanja Grada, već paušalne mjere kojima se nastoji zaustaviti i skrenuti rastuće nezadovoljstvo javnosti.
Moramo se pogledati u zrcalo i priznati da mi ne znamo kakav Grad uistinu hoćemo, kako taj Grad treba izgledat i kakav mu treba bit sadržaj. Ne postoji vizija o Gradu 2010., 2015., 2020. ili 2025. godine. Ako u svome življenju ili djelovanju nemamo viziju ili jasno definirani cilj onda znači da lutamo i paušalno odlučujemo i radimo od prilike do prilike. Pa kako ispadne. Obično skupo i nesvrhovito.
Zašto ovo pišem? Pa zato što sam prije nekoliko dana slušo gradonačelnicu u Duba na radiju kako se demagoški opravdava od svega što joj ne odgovara. Među ostalim „nije znala“ ni koliko ima zaposlenih u gradu. Kako je mogla znat kad ih već ima 220, a da nitko pa vjerovatno ni ona ne znaju što ta vojska radi.
Nego vratimo se Gradu. U istoj emisiji gradonačelnica je nezadovoljstvo načinom korištenja prostora u Gradu opravdavala nenadležnošću gradske uprave i imovinskim stanjem gdje je malo što ostalo gradsko. Ispada da bi sve u Gradu trebalo bit u vlasništvu grada e da bi gradska uprava mogla dovest Grad u zadovoljavajuće stanje. Zaboravlja se da postoji nešto što se zove regulativa uz pomoć koje uspješna uprava, ko što sama riječ govori, regulira stanje u svojoj zoni odgovornosti.
Jedan od neiskorištenih alata u postupku upravljanja Gradom jest Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara iz 1999. Tako recimo članak 34. u svom 1. stavku kaže: Namjenu i način uporabe nepokretnoga kulturnoga dobra rješenjem utvrđuje nadležno tijelo, a po prethodno pribavljenom mišljenju gradskog ili općinskog poglavarstva, odnosno poglavarstva Grada Zagreba.
Članak 57. je još učinkovitiji: Radi zaštite i očuvanja kulturno-povijesne cjeline donosi se urbanistički plan uređenja, sukladno propisima o prostornom uređenju i ovom Zakonu.
Iz samo ove dvije zakonske odredbe razvidno je da gradska uprava ima mogućnosti upravljati kulturno-povijesnom cjelinom za koju je odgovorna, jasno ukoliko hoće ili ukoliko joj se to isplati. Dubrovačka gradska uprava očito nema namjeru preuzet datu odgovornost jer do danas nije izradila niti donijela urbanistički plan uređenja za Grad i kontaktne zone koji čine kulturno spomeničku cjelinu upisanu u registar UNESCO-a. Rađe je pokrenula postupak izrade parcijalnog plana za Pile i počela s rušenjem elemenata kulturno-spomeničke cjeline.
Istovremeno dok kukaju zbog navodne nemoći u sprječavanju loših sadržaja u Gradu, u zgradi bivšeg Atlasa na Pilama, na samom ulazu u grad izvrsnosti, i to samo u jednom dijelu prizemlja niče DM butiga. Odgovorit će, pa to nije naše i mi tu nismo nadležni. Nadležni smo ako hoćemo bit nadležni, a bili smo i još nadležniji dok je Grad Dubrovnik ima plombu u vlastovnici za tu zgradu i zgradu na Luži. Kao što su misteriozno nestale te plombe, tako su i zgrade čarolijom prestale biti vlasništvo Atlasa d.d. i postale vlasništvo Atlas nekretnine d.o.o. Ili je možda to dogovoreno za boravka u Čileu?
Post je objavljen 07.02.2009. u 20:18 sati.