To mi je sinoć dobro išlo pa sam se uspješno dovezla, parkirala točno između dva nebodera i jednog drveta, ne, nisam vidjela duplo, zaista živim u jednom neboderu, a od drugoga ga dijeli samo parkiralište. I nešto z od zelenila. I nisam bila jako naroljana, samo mi se krevet ljuljao, ali živim tek na drugom katu pa me nije bilo strah. A imam ja i staža...s ljuljanjem, naravno. Ono čega više nemam je kondicija. To je nepopravljivo i bespovratno. Nešto poput mladosti.
Bilokakobilo, bile sinoć, mi koke, na proslavi Papreninog uspješnog završetka još jednog godišnjeg kruga života. Skupilo nas se 5 komada - uz nas dvije došle još i Pedantna, Uspavana i Hiperosjetljiva. Zauzele jedan stol u nekom novom restoranu u Pripizdini, (Pedantna je to otkrila, ona živi u tim fensi-šmensi krugovima koji vole okolo ić i fino jest) i mljackale, pijuckale, seruckale...ništa posebno, ustvari. Osim što su mi sa svakim novim gutljajem nekog nepredobrog vina bile sve bliže i draže i voljela sam ih sve više. A sve ih na okupu viđam cca dva put godišnje. Pedantnu najmanje, ona je jedina majka i supruga i maćeha, a u ovom trenutku najzanimljivija i najpozitivnija od sviju. Pedantna je prije ove faze bila u fazi yoyo loptice koja je iskakala iz faza histerije i plača u faze tihe depresije, a sve to zajedno pokušavala izliječiti psihoterapijama i trudnoćom. Trudnoća joj je uspjela, sad na svakom ručku-večeri-susretu, slušamo njenu detaljnu priču o iskustvu prirodnog poroda i zaključak kako sljedeći put ide na epiduralnu. Ako bude sljedećeg puta. Jer joj muž već ima jedan brak iza sebe (a u njemu već jedno dijete koje pomalo izlazi iz puberteta) i dosta mu je više pelena. Dječjih. Jer je već pomalo sam bliže onima za odrasle, božemesačuvajjezikpregrizla. Uspavanu viđam često, ponekad ona spava kod roditelja koji žive blizu mog nebodera, pa se svaku malo ujutro onako krmeljave i natečene dovikujemo i izbacujemo neke neartikulirane pokušaje glasovnog pozdravljanja. Uglavnom jedna vikne a druga mahne. Pa ko prvi. Hiperosjetljiva je priča za sebe...preduga priča. Ukratko, Uspavana se odavno preselila Hiperosjetljivoj i dugo ih već zovemo starim bračnim parom. Tu nema nikakvih seksualnih konotacija, one su jednostavno preuzele sve uloge životnih sudružnika i ...eto...bračni par. Hiperosjetljiva je tu dominantni, odurni, uvijekupravu, tvrdokorni, muškarac-u-kući a Uspavana je draga, povodljiva i poslušna ženica. I to je sve. I da...Uspavana je neko vrijeme, nekih par godina, bila zaljubljena u Paprenu. Ali za stvarno. Paprena ima u sebi neku čudnu mušku snagu, drskost i stavove tvrđe od najtvrđeg metala. Nešto snažno i muški. Mnoge su se cure palile na nju. Ništa čudno. Isto tako nije čudno da se snažna Paprena i dominantna Hiperosjetljiva svaku malu nađu na ratnoj nozi. Posvadile se i sinoć, ali ajde, ne bi to bilo to da se njih dvije ne krve. Bitno da nije bilo fizičkog nasilja. No, ipak, ono u čemu smo se uspjele jednoglasno složiti jest da veličina penisa ne ovisi o dužini prsta, palca ni nosa, kao ni cjelokupnom stasu. Pedantna to zna jer je imala visokog s majušnim i odmah poslije malenog s tako velikim da je s njim uspjela odraditi samo jedan bolni odnos i brže-bolje pobjeć. Paprena to isto zna ona to jaaaaaaako dobro zna, jer se ona nagledala svega po nudističkm plažama. Mi tri smo se pravile neukima i nevještima i samo potvrđivale, ma da, daaaa, nema to veze, neeeee.
Drage su mi te cure...volim ih gledati i slušati kroz maglu alkohola i dima. I cerekati se s njima. Iako...kad me pitaju što ima novoga...uvijek ono poslovično...ma nema ništa...sve po starom...znate vi mene...a kroz glavu mi samo projure Amanteovi izvještaji sa njegovih "momačkih" večerica, gdje se oni isto tako nažderu, naseru i ponapijaju i na kraju završe zagrljeni i oslobođeni svih krutih stega, jedan drugom na uho prtljaju o svojim životima, djeci, ženama, ljubavnicama, emocijama, da, i oni imaju emocije i skroz su ranjivi i osjetljivi i vole o njima razglabati, pokazivati ih i razvlačiti, sve to ide proporcionalno s količinom dima i alkohola...i dođe mi da se i ja tako bacim nekoj u zagrljaj puna povjerenja da će me razumijeti, i da ću poslije toga izaći u kišnu noć brdo kila lakša i blaženo nasmijana... ali, ne, nema ništa novoga...ono, sve po starom...apstinencija, ma znaš ti mene...
Bit će da ni ovaj puta nisam dovoljno popila.
Post je objavljen 07.02.2009. u 18:51 sati.