Marketing
Ples bez nogu
Evo dojmila se i ova priča A. de Mella, pa evo i nju ću stavit.
U jednom koncentracijskom logoru živio zatvorenik koji je, iako je bio osuđen na smrt, bio neustrašiv i slobodan. Jednog je dana nasred zatvorskog kruga svirao gitaru. Skupilo se veliko mnoštvo da ga sluša, jer, pod čarobnom moći njegove glazbe, postali su neustrašivi kao i on.
Kad je to vidjela zatvorska vlast, zabranila mu je svirati.
No, idućeg se dana ponovilo isto: zatvorenik je pjevao i svirao gitaru, a oko njega je bilo još veće mnoštvo. Stražari su ga ljutito odvukli odatle i odsjekli mu prste.
Drugi je dan bio ponovo na istom mjestu, pjevao je i prstima, koji su krvarili, svirao kako je mogao. Taj put mnoštvo je oduševljeno pljeskalo.
Stražari su ga ponovo odvukli i razbili mu gitaru.
Idućeg je dana pjevao iz sveg srca. Kakva li je to bila pjesma! Tako čista i uzvišena. Svi su pjevali, i dok su pjevali, njihova su srca postala čista kao i njegovo, a njihove duše nepobjedive kao i njegova. Stražari su bili toliko ljuti da su mu iščupali jezik.
Na logor se spustila duboka šutnja, kao predokus besmrtnosti.
Na čuđenje svih, idućeg je dana bio na istom mjestu na kojem je plesao u pratnji glazbe koju nitko nije čuo, osim njega. Uskoro su se svi držali za ruke i plesali oko osakaćenog i okrvavljenog lika koji je stajao u sredini,
dok su stražari, iznenađeni, stajali kao ukopani.
................
Sudha Chandran, suvremena klasična indijska plesačica, bila je na vrhuncu svoje karijere doslovno otrgnuta od nje, jer je morala odrezati desnu nogu. Nakon što je dobila umjetnu nogu, vratila se plesu, i, nevjerojatno, postala je velika zvijezda. Kad su je upitali kako je to uspjela, jednostavno je odgovorila:
"Za ples vam nisu potrebne noge."
A. de Mello,
Molitva žabe
Post je objavljen 07.02.2009. u 18:40 sati.