Marketing
JEDINSTVO KONTEMPLACIJE I MISIJE SV. FRANJE I SV. KLARE ASIŠKE - II DIO
Duboko razmišljajući o Franjinoj ostavštini, pojedini redovnički redovi su došli do zaključka i prihvatili nauk da je molitva u smislu kontemplativnog života, tj. «disanje ljubavi», neprekidna nutarnja molitva, govor prosvijetljenog duha i čistog raspaljenog srca, čuvstveno usmjerenog na Boga, klanjanje Ocu nebeskom u Duhu i istini (Usp. /Nove/ Konstitucije br. 45, 1; 52,6) neophodna za slušanje i čuvanje Riječi i Evanđelja, za življenje u «živom Duhu Kristovu» (Konstitucije iz 1536. g.), za «nasljedovanje u radosti stopa siromašnog i poniznog Krista» (Nove Konstitucije br. 2. 1) i za otkrivanje nasljedovanja stopa Serafskog Oca.
Sveti Franjo polazi od veoma jednostavne činjence koju pomalo znamo zaboraviti. On kaže: „Ni za čim drugim ne želimo čeznuti, ništa drugo htjeti, ništa nam se drugo ne smije svidjeti i radovati nas osim našega Stvoritelja, Otkupitelja i Spasitelja, jedinoga pravog Boga, koji je punina dobra, sve dobro, potpuno dobro, prvo i najviše dobro...“ Ovakav stav i ideja vjerničkog života upravo podrazumjeva kontemplaciju, dakle duboko poniranje u molitvu i služenje Bogu. Ideal je bio, kako navodi Toma Čelanski (Drugi životopis sv. Franje) da čovjek više nije samo molitelj nego sam postaje molitvom!
Mistična kontemplativna čežnja, ostvarena na putu radikalnog siromaštva, prelazi u neodoljiv apostolski život, označen prije svega propovijedanjem, navještajem, evangelizacijom, sve dotle da, franjevački kapucinski propovjednik («evanđeoski propovjednik») kako je opisan u Konstitucijama iz 1536. g., čini se, usvaja bitne elemente «franjevačke kapucinske karizme»: tj. živi na određen način da može propovijedati na određen način, živi posebno «zajedništvo» da ostvari posebno «poslanje».
Postoje dvije dimenzije ljubavi, koja je uvijek u isti mah kontemplativna i uvijek aktivna. Jer "dok radi, sanja o odmoru s Ljubljenim, a u odmoru s njim sanja o tome da se baci u velike pothvate kako bi zasvjedočila svoju ljubav." (s. Ch. Augusta Z.). Stoga, dok sv. Franjo sa svojim drugovima "opijen Duhom" krstari putovima navješćujući Radosnu vijest, dotle Klara sa svojim sestrama u tišini i klauzuri samostana nasljeduje Bogo-Čovjeka, koji je trideset godina bio sakriven u svakodnevnom nazaretskom životu. Tako onu ljubav koju prima u kontemplaciji utjelovljuje u svakodnevnom jednostavnom, siromašnom i poniznom životu. Dakle, kod oboje je kao rezultat duboke kontemplacije bilo veliko iskazivanje ljubavi i davanje te iste ljubavi nesebično prema drugima. Ovdje se isprepliće istovremeno kontemplacija kao način postizanja duboke duhovnosti i iskazivanje ljubavi u svijetu i životu, dakle svjedočenje živoga Krista među ljudima što je misijsko poslanje franjevaca u svijetu.
Zanimljivo je ovdje napomenuti da se nigdje u spisima svetog Franje ne spominje riječ samostan kao oznaka staništa. Riječ klauzura se pojavljuje samo dva puta u njegovu Pravilu za samotišta. No ni tada u današnjem smislu već kao neko boravište svojevoljnog izbora i boravka kraćeg vremena. Zato i danas u franjevačkom svjetonazoru i svijet i samostan idu zajedno! Po njima, kontemplacija je svugdje moguća i provodiva pa tako sveta Klara u svojoj Oporuci piše da Gospodin nije redovnike stavio drugim ljudima samo za uzor, primjer i zrcalo već da sve ljude poziva na takav život!
I sveti Franjo sa svojom braćom i sveta Klara sa svojim redom su bili apostoli. Apostol je najprije čovjek molitve. Tako milošću koju dobiva od Boga kroz molitvu postaje čovjek djela. Oni su znali i osjećali da čovjek ne može dati ono čega nema stoga su mogli ostvariti onoliko koliko su bili sveti. Njihovo poslanje je bilo pravo i istinsko, od Duha jer im je Gospodin poslao mnoga nova zvanja, braću i sestre.
I na kraju, moram vam navesti i dvije misli na ovu temu našeg velikog blaženika, katoličkog intelektualca dr. Ivana Merza koji je o tome rekao mudre stvari: Redovita, konsekventna meditacija jedino je sredstvo da čovjek na zemlji ne izgubi nikada ravnotežu i da se radosno iz dana u dan s Kristom raduje ili s Njime trpi! I za kraj -Među svim krepostima prvo mjesto zauzima krepost pobožnosti, koja nas potiče da odajemo Bogu dužnu čast. Kontemplacija – (duboki vjerski život), život duše u neprestanoj zajednici s Isusom, jest najbolji život.
http://www.psihijatrija.com/duhovnaskrb/Sv%20Klara.htm
http://www.kapucini.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=19&Itemid=37&lang=hr
brat Franjo
Post je objavljen 07.02.2009. u 11:23 sati.