Poslušajte i vi malu, istinitu, priču koju sam sinoć čula u Splitu na provopvijedi.
Bio jedan dječak Miro koji je često znao biti ministrant. Na putu do crkve često bi se zaustavljao kod cvjećarne i gospođe Rože koja je tu radila.
Dugo vremena znao bi promatrati ruže.
Uvijek bi ponovo dolazio i uvijek ponovo gledao te ruže tete Rože i kako li ih lijepo slaže.
Jednog dana, po običaju, dođe Miro promatrati Ruže.
A onda iznenadi tetu Rožu svojom porimjedbom:
- Znate, teta Roža ja imam najljepšu ružu u cijelom Splitu!
Teta Roža se naravno zapitala odakle bi njemu bila ta najljepša ruža u cijelom Splitu. Ta on živi u getu. I kakvo li je to sjemenjei odakle dobio.
I upita ga:
- A mogu li ja doći kod tebe vidjeti tu najljepšu ružu u cijelom Splitu!
I Miro odgovori potvrdno.
Kad je prošao blagdan Velike Gospe rekao je mali Miro gospođi Roži da dođe (dva dana poslije), na blagdan RUže Limske, tada će mama ispeći kolače i tada će vidjeti njegovu najljepšu ružu u cijelom Splitu.
Dođe taj dan i dođe teta ROža Miru u goste.
Dođao je trenutak da Miro pokaže ljepoticu od svoje ruže.
Otišao je u sobu i na veliko iznenađenje tete Rože donio u naručju -
svoju malu seku!
- Evo, ovo vam je najljepša ruža u cijelom Splitu. Moja seka. Zove se RUža!
Djevojčica je zaista bila lijepa. DUge kose i velikih očiju.
Bila je paralizirana.
Sada je teti Roži bilo jasno zaštio ju je Miro nosao krkećki
i zašto je mala Ruža uvijek imala duge haljine.
Teta RUža se složila:
- Ovo je zaista NAJLJEPŠA RUŽA U CIJELOM SPLITU!
Otada je posjećivala malu Ružu, najljepšu ružu u Splitu...
.............
Što dodati ovoj priči...
Ništa. šteta što ovakvih ne čujem više...češće...
Post je objavljen 07.02.2009. u 09:24 sati.