ovo je ona ista soba.
palme se još drže na okupu.žuti kauč smo izbacili van.
bio je to najteži dan u mom životu.imao je savršenu udubinu.
znala sam u njoj spavati,ušuškati se u nju kad je bilo teško.
vesna se uvijek smijala toj mojoj sklonosti prihvaćanju stvari kakvima one jesu. govorila sam, to što je nebo plavo, ne znači da ne može biti i zeleno,
tamo negdje u nekom paralelnom svemiru ono i je takvo.
u sedmici je piva deset kuna.druga opcija nije bila nit u planu.
hihotanje.
kemičarka je na grogu.mi zapravo nismo znale što je to točno grog.
objasnila je.marica je provalila da je kemičarka zasigurno s ekipom sravnila brijeg.kemičarka ju je ošinula pogledom.svi su bili tiho.
vesna i ja smo popljuvale pola klupe.
i pravile se da rasturamo kemiju.kemičarka nas je voljela.
sve dok nismo počele češće markati.
već sam rekla,sedmica nije imala zamjensku opciju.
nit u planu.
Post je objavljen 07.02.2009. u 00:31 sati.